(Privatna arhiva)
Kišnoj večeri unatoč te brojnim događanjima koja su se zbivala, kako uglavnom to biva petkom, u isto vrijeme, prilično je brojnu publiku okupila izložba Marka Vojnića naziva "Spectre (Laibach)" otvorena u petak navečer u pulskoj galeriji Makina.
Specifičnost ove izložbe bilo je i prisustvo člana grupe Laibach, Ivana (Janija) Novaka, iliti Ive Saligera, koji je pripremio prateći soundtrack za izložbu koja će se moći razgledati sve do 27. travnja. Novak je prijatelj s voditeljem Makine Hassanom Abdelghanijem, koji je izrekao i pozdravne riječi, a Laibach se, osim u pratećem soundtracku, pojavljuje i kao sastavni dio izložbe.
(Privatna arhiva)
Naime, kako je rekao autor Marko Vojnić, ističući da ne voli baš govoriti na otvorenjima, na izložbi se predstavio serijom fotografskih radova koje dokumentiraju grafite nastale u ljeto 2024. Tim fotografijama otkriva crno-bijeli krajolik Muzila, kako je istaknuo, nekadašnju vojnu zonu koja je već neko vrijeme prepuštena propadanju. Budući da su pjesme, odnosno stihovi Laibacha, kako je istaknuo, snažno prožeti i društvenim porukama i govore o raznim vrstama režima, i o onim totalitarnim, odlučio je ispisati u obliku grafita te stihove po unutarnjim i vanjskim prostorima objekata na napuštenom Muzilu, koje je potom fotografirao.
- Usred ruševnih vojarni i zaraslih staza, umjetnost se spaja s političkom poviješću, odražavajući teme totalitarizma, kapitalizma i manipulacije iz Laibachovog albuma "Spectrea". Na taj način sam i fotodokumentirao taj prostor - svi su radovi nastali na Muzilu, a to je i dijalog između raznih vremenskih dimenzija, kako je naveo.
(Privatna arhiva)
Novak je rekao da inače ne voli grafite, da je jako konzervativan po tom pitanju jer puno grafita nema nikakvog smisla i ne donosi poruku. Predložio je Vojniću da je mogao to prevesti na hrvatski, da bi tada sve poprimilo drugi smisao.
- Bivši simboli kontrole sada služe kao platna za Laibachove riječi, stvarajući dijalog između prošlosti i sadašnjosti. Ove crno-bijele fotografije bilježe to raskrižje, destilirajući sirovu bit poruke i prostora, napisao je Marko Vojnić u opisu radova s ove izložbe.
Govoreći o Muzilu, kazao je da je tijekom boravka tamo nailazio na razne ljude, od turista iz Australije, šparugara, šetača, trkača, onih koji traže usamljeno mjesto za kupanje, onih koji šeću tu pse, a da je i bilo svakakvih grafita, od najbanalnijih na dalje.