razgovor s valterom rošom
"Mistero buffo": Niti jedna izvedba nije ista, nemoguće je da se uvijek isti monolozi repriziraju
(Foto INK/SAŠA MILJEVIĆ)
Stota izvedba jedne od najpoznatijih predstava Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, "Mistero buffo", u izvedbi izvrsnog Valtera Roše bit će na programu sutra, u četvrtak, 27. ožujka s početkom u 20 sati u pulskoj kazališnoj kući.
Zbirka je to satiričnih monologa, djelo talijanskog nobelovca Darija Foa, nastala 1969., no i danas je vrlo aktualna. Temelji se na Foovom istraživanju srednjovjekovne narodne predaje i tradicije tzv. giullara, odnosno, lakrdijaša. Svoje teme uglavnom pronalaze u subverzivnom, alternativnom čitanju biblijskih tema. Lakrdijaši nisu vrijeđali vjeru, Boga i Svece već su razotkrivali i ismijavali sve one koji su iskorištavali religiju za svoje vlastite ciljeve. Ono što je vrlo zanimljivo je da nam te lakrdije pokazuju kako je srednji vijek, iako smatran mračnim periodom u povijesti čovječanstva, ipak imao neke svijetle točke; a to je ponajprije duh naroda, koji je, potlačen, iskorištavan i ugnjetavan, duhom bio vrlo slobodan.
Bio je to povod za razgovor s Rošom.
Kada ste 2012. godine krenuli u taj projekt, zasigurno niste niti slutili kakav će uspjeh imati, jedna je to od najgledanijih predstava INK-a u recentnijoj povijesti.
- Kratko i jasno - Ne! Aleksandar Bančić i ja, kao autori, nismo niti slutili takav uspjeh i dugovječnost ove predstave, prije svega jer je nemoguće tako nešto planirati. Iskreno, nismo niti obraćali pažnju na to, već smo se jednostavno koncentrirali na kvalitetan i ozbiljan rad. Detaljno i iscrpno istraživanje samog djela sa svim njegovim implikacijama da bi ga što prirodnije i jasnije prezentirali publici. Prijevod je bio baza rada i taj segment je bio podosta zabavan, ali sama analiza sadržaja teksta je itekako ozbiljna. Ozbiljan politički teatar koji kroz satiru i grotesku secira stanje i probleme našeg društva kroz univerzalne teme koje su aktualne od pamtivijeka.
Od ideje do realizacije
Kako je krenula cijela ta priča o postavljanju ovoga djela?
- Projekt je na prijedlog tadašnjeg već spomenutog dramskog pedagoga INK-a Aleksandra Bančića krenuo još na ljeto 2011. godine. Tada smo nabavili originalno djelo i na jesen eksperimentalno krenuli raditi na monologu "Bonifacije VIII". Rad se sastojao u prijevodu i adaptaciji te postavljanju teksta na scenu, dok je izvedba bila dogovorena u sklopu Noći kazališta, programa INK-a koji se održao u studenom iste godine. Monolog je izveden kao svojevrsni intermezzo između predstava "Putevima glagoljaša" i "Furbaćona". Monolog se pokazao kao pun pogodak, te smo od ravnateljice INK-a Gordane Jeromela Kaić dobili zeleno svjetlo i krenuli u produkciju cijele predstave koja je svoju premijeru ugledala u lipnju 2012. godine. Intuitivno, Aleksandar i ja smo znali da imamo u rukama pravi kazališni nebrušeni dijamant, koji je, kao što je vrijeme pokazalo, ostvario uspjeh kod publike i kritike.
Niti jedna izvedba nije ista.
- S obzirom na mnoštvo monologa, nemoguće je da se uvijek isti monolozi repriziraju. Poput glazbenika na koncertima - nemoguće je da na jednom koncertu izvođač ili izvođači izvedu cjelokupni repertoar. S obzirom na društvene okolnosti u datom prostoru i vremenu, biram monologe koji su tome adekvatni.
Uspijevate ostvariti snažnu i sjajnu interakciju s publikom.
- Upravo kroz interakciju s publikom, kroz prologe samih tekstova ostvaruje se interakcija. Po uzoru na antički grčki teatar, jedan glumac prezentira sadržaj priče te potom izvede fabulu. U prologu se otvara direktan dijalog s publikom i sama publika se dodatno involvira u predstavu i osjeća se angažiranije. Tu se sama po sebi nameće interaktivna improvizacija kroz koju najčešće dodatno aktualiziram, približavam društvene teme.
Djelo je i dalje aktualno, od Foove premijere 1969. godine.
- "Mistero buffo" istražuje srednjovjekovni teatar te koristi historizaciju da bi komentirao aktualnost i apsurdnosti modernoga društva. Razlog mojeg stava o nikad aktualnijim temama u ovom djelu su zapravo društvena događanja zadnjih pet godina. Nažalost, moramo si priznati da živimo u postdemokratskom društvu, gdje su se izgubile demokratske ideje. U takvoj formi demokratskog odlučivanja narod, s obzirom da je sužen izbor političkih ideja, na parlamentarnim izborima bira kandidate koji imaju jaku medijsku ličnost. Kada se dogodi takva politička dekadencija isplivaju kandidati koji su medijski popularni. Dovoljno je pogledati u naše susjedstvo, gdje je u legislativnoj krizi početkom devedesetih godina u Italiji na političku scenu isplivao Silvio Berlusconi te značajno promijenio talijansku političku kulturu, naravno ne u pozitivnom smislu.
Slična situacija je u SAD-u, gdje predsjedničku funkciju obavlja Donald Trump, čije su političke odluke, kako možemo vidjeti u svim svjetskim medijima, predmet polemiziranja. Povijest je pokazala da kod većih političkih i ekonomskih kriza raste ugnjetavanje i sociološka nejednakost, što pogoduje inflaciji i interesnim skupinama da povećaju svoje materijalno i financijsko bogatstvo. Srednji vijek bilo je važno marginalno razdoblje između dekadencije Rimskog Carstva i renesanse, odnosno okolnosti otkrića Amerike i velikih znanstvenih otkrića. Kako je rekao Mark Twain: "povijest se ne ponavlja, ali se rimuje". Volio bih da sam u krivu, ali po svemu sudeći naša se civilizacija, po tko zna koji put, nalazi na sličnim marginama - prijelaznom sustavu u kojemu će kao posljedica ukrajinske krize s dojmljivom sigurnošću nastupiti globalna vladavina tehnokracije i/ili plutokracije. Nadam se bez ikakvog nuklearnog rata svjetskih razmjera.
Dodatan fokus
Što je Vaš trenutni fokus interesa?
- Fokus interesa usmjeren je na ponovnu suradnju u predstavi Aristofanove "Lizistrate". Prva je suradnja potekla u 2019. godini u produkciji INK-a, pod redateljskom palicom Manfreda Schweigkoflera. Na njegov poziv ponovno ćemo surađivati u realizaciji iste predstave, ovog puta u Italiji, u Bolzanu. Dodatan fokus postavljen mi je na učenje njemačkog jezika, s obzirom da će se dijelovi tekstova izgovarati i na tom jeziku. Veselim se ovoj prilici koja će se realizirati ovog ljeta.
Evo što je Aleksandar Bančić napisao o ovoj predstavi prije tri godine, za desetu obljetnicu igranja.
- "Mistero buffo" je predstava koju našoj publici ne trebamo previše predstavljati. Prošlo je više manje deset godina otkad je Valter Roša izišao na pozornicu Istarskoga narodnog kazališta i izveo ovaj klasik nobelovca Darija Foa, prvi puta prevedenog na istarsku čakavicu.
Bio je to četvrtak, 14. lipnja 2012., a otad je predstava izvedena više od osamdeset puta, što u matičnoj kući, što na gostovanjima diljem Istre, Kvarnera, pa i u Zagrebu te Italiji. Izvedena je, što pred građanskom publikom, što pred učenicima osnovnih i srednjih škola, studentima, umirovljenicima, pa čak i samim autorom, Darijom Foom.
Predstava je već u prvoj sezoni igranja bila nominirana za nagradu publike portala Teatar.hr, a 2020. je dobila nagradu publike Eufemia na festivalu Rovinj, Art & More. Sam Valter Roša je na 14. Gumbekovim danima, 2021. godine, dobio nagradu "za nadahnutu izvedbu i spoj tradicije giullara i suvremenog kabaretskog izraza".
Osobno, nisam iznenađen polučenim uspjehom jer sam vjerovao u ovaj tekst još otkad sam prisustvovao nadahnutoj izvedbi Darija Foa na pozornici Palasport Carnera u Udinama, još daleke 1994. Tekst je samo čekao pravog izvođača, Valtera Rošu, koji se, kao član Dramskog studija INK-a, pokazao vrlo svestranim interpretom bliskom talijanskom stilu komedije, kazao je Bančić.
Tekst je preveden na istarsku čakavicu, no, prema uzoru na original, ova naša čakavica je "zbaštardana", "remixirana" koja u sebi ima elemente raznih istarskih govora.
Lakrdije: Moralnost Slijepca i Hromoga, Kain i Abel, Čudo na vjenčanju u Kani, Igra Luđaka pod križem, Scapinov grammelot, Prvo čudo mladoga Isusa, Bonifacije VIII., Gladni Zanni, Lazarovo uskrsnuće, Rođenje lakrdijaša, Marija pod križem, Grammelot engleskog odvjetnika.
Evo što je potpisana novinarka zapisala u povodu premijere ove predstave prije gotovo 13 godina.
-"Mistero Buffo" zbirka je satiričnih monologa, djelo nobelovca Darija Foa nastalo 1969. godine, i danas vrlo aktualno. Na remiksiranu su je, svima razumljivu čakavicu preveli Valter Roša i Aleksandar Bančić. Prije svega, treba pohvaliti izvrsnu glumu Valtera Roše, koji je u nešto manje od sat i pol vremena sam na sceni izveo tu vrlo zahtjevnu i za naše prilike neobičnu kazališnu predstavu, pokazavši i izvrsnu neverbalnu glumu.
Nevjerojatna lakoća prelaska iz uloge u ulogu, glume, interakcije s publikom, izvrsni gegovi i mimika - sve su to odlike koje obilježavaju Valtera Rošu. "Mistero buffo" svojevrsni je modul takozvanog pripovjedačkog teatra, odnosno teatra naracije. I u originalu je predstava bila u jednom posve novom, izmišljenom jeziku, u takozvanom grammelotu, što je u biti instrumentarij za recitaciju takve vrste. Pulska je publika bila oduševljena tom novom, u nas nepoznatom kazališnom vrstom, koja je pokazala svu snagu i značaj pojedinaca na sceni koji je u stanju sat i pol publiku održati koncentriranom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
