Nastavljaju se popratni programi uz izložbu "Lica gladi", koja je već nekoliko mjeseci postavljena u izložbeno-galerijskom prostoru Sveta Srca. U Polivalentnoj dvorani Arheološkog muzeja Istre održano je predavanje Siniše Radovića sa Zavoda za palentologiju i geologiju kvartara HAZU-a naslovljeno "Arheozoološki vremeplov - strategije preživljavanja i prehrana ljudi na prostoru Istre".

Odnosi raznih vrsta

U ovom zanimljivom, vrlo stručnom predavanju, povijest istarskog prehranjivanja, odnosno kako se u Istri jelo, ali s fokusom na životinje i njihovo pojavljivanje i prisutnost kroz razne epohe, predavač promatra iz vizure arheozoologije. Disciplina je to kojoj je glavni cilj rekonstrukcija života ljudi u prošlosti, odnosno načina pribavljanja i konzumiranja hrane životinjskog podrijetla, prilagodbe na okoliš i općenito odnosa između ljudi i životinja.

Radović je govorio o proučavanju životinjskih ostataka s arheoloških nalazišta, identifikaciji, analizi i interpretaciji, o materijalima koji mogu biti koštani, ostaci kralješaka, ljuštura, kućica mekušaca, kao i o činjenici da su životinje koristile isti prostor kroz razne epohe, neovisno o ljudima. Bilo je govora i o prehrambenom otpadu koji čini temelj nalaza i temelj proučavanja tematike.

"Arheozoološki vremeplov" prikazao je povijest strategija preživljavanja i načina prehrane na prostoru današnje Istre, od najranijih tragova ljudskog naseljavanja do srednjeg vijeka, kroz rezultate analiza ostataka životinja s arheoloških nalazišta.

Sve se to mijenjalo kroz godine i stoljeća. Najstariji ostaci životinjskih kostiju povezani s tragovima ljudskih aktivnosti na prostoru Istre malobrojni su, ali svjedoče o lovu na veliku kopnenu divljač, poput jelena, divljih konja i pragoveda.

Navedeno je i da su životinjski ostaci pronađeni u Romualdovoj pećini, od pleistocenskih zvijeri, do velikih zvijeri koje su obilježile područje Hrvatske; mrki medvjed primjerice.

Od uzgoja do stola

U unutrašnjosti Istre, tijekom prošlosti, prevladavala je, saznajemo, kopnena prehrana, a pretežito je tu bilo govora o šumskoj divljači. Priobalna područja su pak iskorištavala morske resurse, a područja blizu rijeka, one riječne.

Kroz prikaz života raznih razdoblja čovječanstva, saznaje se da u mlađem kamenom dobu, odnosno neolitiku, stočarstvo postaje glavni način pribavljanja životinjskog mesa i mlijeka. Upravo zbog toga, na arheološkim nalazištima prevladavaju kosturni ostaci domaćih životinja, poput ovaca, koza, goveda i domaćih svinja.

Prisustvo životinja u raznim krajevima Istre kroz isto tako razne epohe mijenjalo se, kao i njihova uloga. Tako je primjerice dolaskom Rimljana došlo do pojačanih aktivnosti što se tiče stočarstva, a uzročno-posljedično i do specifičnih metoda korištenja mesa, odnosno "mesarenja". Premda nema puno podataka, oni arheozoološki iz razdoblja srednjeg vijeka ukazuju na konzumiranje goveđeg, ovčjeg, kozjeg, svinjskog, kao i donekle kokošjeg mesa.

Povezane vijesti

• GAJBA I TIĆ - POKRIVENO I RASKRITO U SEKSUALNOSTI ISTRE: Spojile su se struke, jezici, narodi, spolnost je prikazana iz raznih perspektiva
• "O ŽIVOTINJAMA I LJUDIMA" Zašto se s nekim životinjama družimo, nekih se bojimo, druge štujemo ili jedemo, oblačimo ili mučimo?
• Izložba "Yakishime: Metamorfoza zemlje" u Svetim Srcima