izložba u pulskim Svetim srcima
"O ŽIVOTINJAMA I LJUDIMA" Zašto se s nekim životinjama družimo, nekih se bojimo, druge štujemo ili jedemo, oblačimo ili mučimo?
snimio N. LAZAREVIĆ
Lov je stoljećima bio važan dio ekonomije i prehranjivanja ljudi, no s vremenom je postao sport i zabava za "legalne ubojice", a od srednjeg vijeka i renesanse postavši dijelom aristokratske i plemićke tradicije, dok je, saznajemo na izložbi, gladnim kmetovima lov bio zabranjen
Uza sve tople, edukativne, duhovite, magijske segmente aktualne, vrijedne i poticajne gostujuće izložbe zagrebačkog Etnografskog muzeja "O životinjama i ljudima" u pulskim Svetim srcima, njen angažirani dio suočava posjetitelja s etičkim dvojbama u tom 'vječnom' odnosu ljudi i životnija.
Vrijedi u tom kontekstu u donjem lijevo uglu Svetih srca pogledati video klip "Meatrix" redatelja Louisa Foxa iz 2003. koji problematizira američku mesnu industriju i njezine posljedice, a dovoljno je saznati kako se kokoši u tim 'logorima' sijeku nosovi. U tim se nehumanim pogonima životinjama tijelo oblikuje u skladu s industrijskim potrebama; čitav život provode kao zupci goleme proizvodne linije, a dužinu i kvalitetu njihova postojanja određuju dobici i gubici poslovnih korporacija.
To nas je asociralo na remek-djelo našeg barda dokumentaristike Bogdana Žižića, nagrađivani 18-minutni film "Jedan život" iz 1984., o klanju purana u klaonici Purisa u Sv. Petru u Šumi, koji vjerno prikazuje nehumanost naše civilizacije. Žižić je kasnije izjavio: "Tamošnji prizori toliko su me užasnuli da od tog dana više nikad nisam jeo perad. U meni se jednostavno nešto prelomilo. Ljudi su neizmjerno okrutni prema životinjama. Naravno, postoje kontraargumenti o ljudima koji moraju jesti kako bi preživjeli, međutim tu se istodobno radi o trgovini, profitu". Posljednja Žižićeva rečenica gotovo je paradigmatska za ilustraciju gotovo nepremostivog jaza između mesoždera i vegetarijanaca.
Nije na izložbi preskočen ni lov, koji je stoljećima bio važan dio ekonomije i prehranjivanja ljudi, no s vremenom je postao sport i zabava za "legalne ubojice", a od srednjeg vijeka i renesanse postavši dijelom aristokratske i plemićke tradicije, dok je, kako saznajemo na izložbi, gladnim kmetovima lov bio zabranjivan. I u tom kontekstu dobro leži stih Manic Street Preachersa: "If I can shoot rabbits/then I can shoot fascists". A nije naodmet citirati i misao Leonarda da Vincija: "Čovjek je zaista kralj životinja, jer njegova svirepost nadmašuje njihovu. Mi živimo od smrti drugih. Mi smo hodajuće grobnice!".
'Nisu mu sve ovce na broju'
Cilj je izložbe predstaviti povijesni odnos čovjeka i životinje, a koliko je on isprepleten najbolje se vidi u jeziku. Na ulazu u Sveta srca dočekuju nas fraze snažne simbolike: Došla maca na vratanca, pijan kao svinja; dirnuti u osinje gnijezdo; krokodilske suze; jak kao bik; kriti kao zmija noge; i mi konja za trku imamo; baciti bubu u uho; umoran kao pas; kititi se tuđim perjem; nabiti rogove; žrtveni jarac; vole se kao pas i mačka; nisu mu sve ovce na broju; vuk sit i koza cijela; crna ovca; i ovce i novce; objesiti mačku o rep; praviti od muhe slona; medvjeđa usluga; pasti s konja na magarca; mi o vuku, vuk na vrata; navaliti kao sivonja.
Znali smo da potonja fraza u prenesenom smislu opisuje čovjeka koji navaljuje sve dok ne postigne ono što želi, no saznali smo da u doslovnom znači vola ili magarca sive boje.
Autorice izložbe Željka Petrović Osmak, Tea Rittig Šiško i Gordana Viljetić izložbom žele pokazati kako su se tijekom povijesti mijenjale naše predodžbe, osjećaji i ponašanje prema životinjama unutar našeg društvenog okruženja, ali i spram onih u prirodnom okolišu.
- Zašto se s nekim životinjama družimo, nekih se bojimo ili ih preziremo, druge štujemo ili jedemo, oblačimo ili mučimo? Propitujući svoj odnos sa životinjama dolazimo i do pitanja što to danas znači biti čovjekom, ističu one. Nakon zagrebačke premijere prije tri godine, izložba je do Pule imala i širi regionalni put, gostujući i u Makedoniji i Sloveniji.
Zmija - simbolički najopterećenija
Na izložbi nije izostala ni ilustracija magijske veze čovjeka i životnije. U obrambenoj magiji, mladi, lijepi i napredni štitili su se od uroka i zlih sila različitim perjem, životinjskim zubima, dok se koralji i kauri školjke nosili kao ukrasi, ali i kao zaštitno sredstvo.
Od svih životnija, zmija je simbolički najopterećenija zmija - od rajskog vrta u kojemu Evu nagovara na prvi grijeh do nositeljice blagotvorne moći plodnosti, besmrtnosti i liječenja. Povijesna kolektivna svijest shvaća zmiju istodobno pozitivno i negativno.
S druge strane, svinje se broje među najinteligentnije i najradoznalije sisavce (od njih su u tom pogledu možda bolji samo čovjekoliki majmuni) no ipak industrijalizirane farme rutinski zatvaraju krmače dojilje u tako malene sanduke da se doslovce ne mogu okrenuti, a da šetnju i lutanje ne spominjemo. Krmače se u tim sanducima drže dan i noć, tako četiri tjedna nakon što se oprase. Njihovo potomstvo potom odnosi na tovljenje, a krmače oplođuju da donesu slijedeće leglo.
Otkrivamo i jednu lokalnu zanimljivost. Uz pariško i londonsko, riječko groblje kućnih ljubimaca najstarije je takvo groblje u Europi. Parcelu na Kozali potkraj 19. stoljeća počeli su koristiti lovci kao mjesto ukapanja svojih lovačkih pasa, a pridružili su im se građani sahranjivanjem kućnih ljubimaca. Iako više nije u funkciji , i danas ga, posebno uoči blagdana Svih svetih, posjećuju bivši vlasnici koji pale svijeće i nose svijeće na grobove svojih voljenih preminulih ljubimaca. Kad smo kod njih, prije pet godina, 2015., slobodna procjena ukupnog broja ljubimaca u Hrvatskoj kretala se oko dva milijuna.
Zbog dobrog odjeka izložba je otvorena do daljnjega, i to svakog dana, uključujući subotu i nedjelju, od 9. do 17 sati, dok se vikendom može razgledati i sa svojim ljubimcem.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
