NOVA PUBLIKACIJA UZ IZLOŽBU
GAJBA I TIĆ - POKRIVENO I RASKRITO U SEKSUALNOSTI ISTRE: Spojile su se struke, jezici, narodi, spolnost je prikazana iz raznih perspektiva
(D. ŠTIFANIĆ)
I danas će Istrijan koji drži do sebe radije pričati o ulikama ili brajdama nego otvoreno zavoditi ženu. Time nesvjesno ističe svoje vrline. Već su ranije generacije iz prokušane životne statistike izvukle zaključak da je urednost ulika, brajdi, arbete, redi da pesca, poljoprivrednih površina i sredstva za rad pokazatelj nečijeg karaktera, odnosno onog što se može očekivati od nekoga kao životnog, pa i seksualnog partnera, ističu autori
"Gajba i tić - pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre", naziv je popratne publikacije uz istoimenu izložbu priređenu u Koordinaciji istarskih muzeja koja je bila postavljena u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca od 27. travnja 2017. do 11. veljače 2018. Iznimno lijepu publikaciju, na 500 stranica, uredile su kustosice izložbe Tajana Ujčić i Katarina Marić.
Cijela je priča oko realizacije ove izložbe započela 2010., kada je potpisana povelja o suradnji istarskih muzeja. Nakon izložbe posvećene prehrani u Istri, "Ki sit ki lačan", koja je otvorena 2012., pet godina kasnije otvorena je izložba posvećena seksualnosti.
Spojile se struke
Sudjelovali su Pomorski muzej "Sergej Mašera" iz Pirana, Pokrajinski muzej Koper, Civici Musei di Storia ed Arte (Gradski muzeji za povijest i umjetnost) iz Trsta, Museo Archeologico Nazionale di Aquileia (Nacionalni arheološki muzej u Akvileji) te Polo Museale del Friuli-Venezia Giulia (Muzejska uprava za Furlaniju i Julijsku Krajinu, Trst), uz sve istarske muzeje, a to su: Arheološki muzej Istre, Etnografski muzej Buje, Etnografski muzej Istre, Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, Muzej Grada Pazina, Muzej Grada Rovinja, Muzej Lapidarium Novigrad, Muzej Grada Umaga, Muzej suvremene umjetnosti Istre, Narodni muzej Labin, Povijesni i pomorski muzej Istre, Zavičajni muzej Buzet i Zavičajni muzej Poreštine.
Tema seksualnosti prikazana je, kako je i prilikom predstavljanja publikacije rekao akademik Tonko Maroević, "odmjereno, s ukusom, spojile su se struke, jezici, narodi, objektivno, spolnost je prikazana na vrlo opširan način, iz raznih perspektiva".
I zbilja, publikacija, kao i sama izložba, donosi interdisciplinarni pogled na umjetnost, odnosno umijeće seksualnosti u raznim aspektima.
- I danas će Istrijan koji drži do sebe radije pričati o ulikama ili brajdama nego otvoreno zavoditi ženu. Time nesvjesno ističe svoje vrline. Već su ranije generacije iz prokušane životne statistike izvukle zaključak da je urednost ulika, brajdi, arbete, redi da pesca, poljoprivrednih površina i sredstva za rad pokazatelj nečijeg karaktera, odnosno onog što se može očekivati od nekoga kao životnog, pa i seksualnog partnera. Najpoželjnija vrlina za muškarca tako biva da "zna s rukama", a za ženu da je "štabela", ali uz blagi smiješak koji, uz radne, da naslutiti i seksualne sposobnosti muškarca i žene. Unatoč različitim očekivanjima, izložba nije mogla biti ni raskrivenija ni pokritija", vele autori.
Tu nalazimo primjerice prikaze muških i ženskih likova na posuđu, zdjele s imenima kakve su se poklanjale kao vjenčani dar, portrete mladih bračnih parova u narodnoj nošnji, te preslice, kao simbol žene.
Ženska zavodljivost
Prikazani su i ženski šeširi koji govore o muškom modelu koji su žene preuzele u procesu emancipacije, te vrčevi s portretima žena. Ispletena tkanina i upletena kosa simboli su ukroćene ženske zavodljivosti, a na širem jadranskom području, prema tradiciji još iz kasnog brončanog doba, češljići se, od različitih materijala (kost, rog, slonovača, drvo, bronca), prilažu isključivo u ženske grobove.
- Bile one sirene ili vile, prasice ili tovarice, obožavane ili vrijeđane, žene će gotovo uvijek prepoznati namjere druge žene. Za muškarce se to ne može reći. Njih bi u tome trebale podučiti žene, prvenstveno majke ili sestre, a ne muški svijet, kako često biva. Ovisno o ponašanju muškarca, žena istovremeno može biti i tepla, ali i nedostupna, zapisano je uz izložbu.
Iz publikacije se može saznati da je bjankerija, odnosno donje rublje, iako se na tijelu pomno skrivalo, krasila ulice istarskih gradova i mjesta. Tada bi postala i plijen dečkima koji su krali gaće i grudnjake pa se po mjestu hvalili kako im ih je neka djevojka dala.
Puževima i školjkama pridavao se apotropejski karakter univerzalnog obilja i astralne, lunarne simbolike. Asocirani su uz ženu, uz zaštitu ženskog spolnog organa i rodnosti, povezivani su i uz profilaktičku snagu žena pri porodu.
Što se tiče šminkanja, prve su se počele šminkati generacije žena rođenih između dva rata, a budući da nisu imale novca za šminku, crvenim krep-papirom bojale su usnice, a plavim kapke.
Pilula iz 18. stoljeća
U izložbi o spolnosti, nisu mogle izostati niti mjere kontracepcije. Povijesni izvori vrlo rano spominju kondome koji su bili izrađivani od životinjskih mjehura, najčešće kozjih ili crijeva. U Istri je, saznajemo, u 18. stoljeću zabilježeno postojanje pilula čija je svrha bila spriječiti začeće, ali nije poznat njihov sadržaj ni učinak. Za ženu je trudnoća izvan braka značila veliku sramotu i gubitak mogućnosti dobre udaje, pa su se neke služile raznim metodama kako bi zadržale čist obraz, nastojale su podvezivati trbuh, skakati s velikih visina…
U Istri je bilo puno prilika za upoznavanje partnera pri obavljanju svakodnevnog posla kao što je čuvanje blaga, ili za velikih sezonskih radova u polju, a djevojkama je bilo važno sačuvati dobar glas, pa su se na javnim mjestima pojavljivale u skupinama ili s pratnjom. Tako je bilo i u seoskoj i u gradskoj sredini.
Puno toga napisano je i o brakovima, a u umjetnosti najpoznatije istarske svadbe i dalje ostaju one s kraja 19. stoljeća: "Začuđeni svatovi" Eugena Kumičića iz 1883. i "Nozze istriane" Antonia Smareglie prema libretu Luigija Illice iz 1895.
Što se tiče običaja, treba napomenuti i da kada bi mladić djevojci dao jabuku, ili obrnuto, bio je to siguran neverbalni znak da ga ima rad.
Sudionici izložbe
Kustosice izložbe su Katarina Marić i Tajana Ujčić, a tekstove potpisuju Tajana Ujčić, Miodrag Kalčić i Ivona Orlić. Postav izložbe realizirao je Mauricio Ferlin, a oblikovanje i prijelom publikacije Tina Ivezić. Izbor taranki/botunada učinili su Dario Marušić i Noel Šuran, a izbor kratkih erotskih priča Lidija Nikočević. Narodnu poeziju i prozu odabrali su Dario Marušić, Evelina Rudan Kapec i Noel Šuran. Autorsku poeziju i prozu odabrali su Mirjana Benjak, Silvio Forza, Miodrag Kalčić, Boris Koroman i Robert Matijašić, a estradne pjesme su izabrali Mauricio Ferlin, Miodrag Kalčić i Tajana Ujčić. Viceve je odabrao Drago Orlić.
Replike predmeta izradili su Robert Bilić, Marjana Buić, Sebastian Butući, Slavica Krajcer, Marina Orlić, Anna Delia Quarantotto i Marjuča Zidarić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
