Kroničar je zapisao: "Godina 1721., 24. prosinca. Kada se, četvrt sata prije podneva, nakon što je završio sv. misu uputio u sakristiju, o. Pavao Subski, profesor moralne teologije, primijetio je da lice Blažene Djevice iz Czestochowe, koja se nalazila ponad oltara, ispušta suze... Vidjevši taj fenomen, jako smo se prestrašili"

Katolička crkva kroz povijest bilježi brojne neobične znakove na Gospinim kipovima i slikama - često se događalo da plaču. Jednu takvu sliku, Majku Krvavih suza, čuvaju pavlini u Sv. Petru u Šumi. Ikona Majke Božje Jasnogorske (Čestohovske) na glavnom oltaru župne crkve Sv. Petra i Pavla časti se gotovo tri stoljeća. U Biskupskom arhivu u Poreču čuva se prijepis porečkog biskupa Gašpara Negrisa iz 1745. godine, nekoliko stranica kronike otaca pavlina iz Sv. Petra u Šumi, u kojem je zabilježeno: "Godina 1721., 24. prosinca. Kada se, četvrt sata prije podneva, nakon što je završio sv. misu uputio u sakristiju, o. Pavao Subski, profesor moralne teologije, primijetio je da lice Blažene Djevice iz Czestochowe, koja se nalazila ponad oltara, ispušta suze... Vidjevši taj fenomen, jako smo se prestrašili. Kada smo, istoga dana oko 12 sati pozvonili s velikim zvonom, pristigli su naši mještani kako bi vidjeli to čudo. Nakon toga ljudi su pristizali do Nove godine gledati lik na slici prekriven suzama. Tog dana, tj. 1. siječnja 1722. godine prema želji nadležnog u samostanu, i pred svima, o. Pavao Subski obrisao je misnim rupcem kapi s lica Gospe koja je prikazana na slici". Jedna je suza istekla od sredine čela do usana, a druge tri pojavile su se pod okom i tekle do nosnica. Tragovi suza i danas su vidljivi na slici.

Ozdravljenja po gospinu zagovoru

Od tada pa sve do odlaska pavlina iz Sv. Petra u Šumi 1783. godine mnoštvo ljudi hodočastilo je slici čudesne Majke Božje Čestohovske, a mnogi su se zavjetovali, ponajviše u bolestima. Samostanski vikar zabilježio je neke slučajeve ozdravljenja: 26. kolovoza 1722. nakon što se žena pazinskog upravitelja N. Diminića zavjetovala Čestohovskoj Gospi umirući sin je čudesno ozdravio; 2. listopada 1722. čudesno je ozdravio gologorički župnik Petar Kruzila koji je pri padu s konja posve oglušio; godine 1723. ozdravili su Žminjac Ivan Rovis i ugledni kapetan Barbana Antun Franković; čudesno je ozdravio i ugledni seljak Grubiša Sikula iz Jasenovice kod Fuškulina pa kćerka administratora pazinske grofovije Antuna Bartola Bona Aminisa, koja se rodila s iskrivljenom nogom; čudesno su ozdravile Mateja Bataja iz Kanfanara 1937. i Lucija Krpčić 1738.; ozdravila je i Justina Vozila iz Plomina koja je bila sva zgrbljena i nije se mogla micati.

Supetarski samostan i župna crkva imaju dugu i zanimljivu povijest. Sadašnju župnu crkvu u baroknom slogu počeo je graditi u 17. st. domaći sin Šimun Bratulić, redovnik pavlin, general istoga reda i kasnije zagrebački biskup. Dovršena je i posvećena 1755. godine. Prvotnu crkvu i samostan izgradili su 1134. benediktinci, a kad su oni izumrli, došli su ovdje pavlini iz samostana na Čepićkom jezeru, gdje se nalazio najstariji od sedam pavlinskih samostana u Istri. Obnovljen samostan razrušen je i opustošen u uskočkom ratu 1616. Ponovna obnova počela je oko 1700. godine i trajala do ukinuća samostana 1786. godine. Pavlini su, nakon što su ušli u posjed, idućih nekoliko godina nastojali ubrzati proces obnove zgrade i gospodarstva te su Sv. Petar odredili središtem Istarsko-primorske provincije.

Povezane vijesti

• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke
• RAPALLSKI UGOVOR POTPISAN PRIJE STOTINU GODINA: Istra pod nevjerojatnim terorom fašističke vlasti