ZNAMENITE ŽENE U ISTRI
Dvadeseto stoljeće - mješavina ženskih sudbina
(Arhiva Glasa Istre)
Članak koji prethodi dostupan je ovdje.
Nakon Prvog svjetskog rata, u Istri su se pojavili antifašisti - sudionici Proštinske bune i Labinske republike. Kao suprotnost, formirane su fašističke organizacije, primjerice podružnica Fascio Nazionale femminile, osnovana u Istri koncem 1918. godine, među prvim je fašističkim udrugama u tadašnjoj Italiji.
Tabacchine
Od 1925. godine, vjerojatno kao posljedica Mussolinijeve gospodarske inicijative Battaglia per il grano (merkantilističko zalaganje službene talijanske politike za proizvodnju i kupnju svih resursa iz vlastitih izvora), Fascio femminile prerasta u promotoricu malih obrta i tvrtki u vlasništvu žena. Do 1929. godine u Istri postoji 29 fascia s ukupno 1.517 članica. U Istri je također promovirana ženska sekcija organizacije Dopolavoro, koja se bavila organizacijom slobodnoga vremena. Uspostavom fašističkog režima u Istri, pored sustavnog diskriminiranja netalijanskoga stanovništva, i ženska prava podliježu radikalnom nazadovanju; fašistička ideologija primarnu dužnost žene vidi u rađanju.
Niz zakona ima za cilj prisiliti žene ponovno i isključivo na njihovu ulogu supruga i majki: na primjer, Kraljevski dekret 9. prosinca 1926. ženama je zabranjivao predavanje u srednjim školama. Godine 1927. godine dekretom su plaće žena prepolovljene u odnosu na plaće muškaraca. Godine 1938. godine, javnim i privatnim poslodavcima zabranjeno je zapošljavanje više od 10 posto žena, osim poslova koji se smatraju posebno "pogodnim" za žene. Srećom, upravo proizvodnja duhana i ribljih konzervi bili si poslovi za koje su se tražile spretne ženske ruke.
U kontekstu zapošljavanja žena u Istri između dva rata ističe se, osim ranije spomenute, Rovinjske tvornice duhana i Tvornica duhana u Puli koja je službeno utemeljena 30. svibnja 1920. s namjerom da se olakša kriza u koju je zapao najveći istarski grad nakon Prvog svjetskog rata. Važnost ove proizvodne djelatnosti bila je velika za grad s obzirom na značajan broj zapošljavanja radne snage, pogotovo žena. Iako je talijanski režim preferirao mušku radnu snagu, kako je već ranije napomenuto, nedvojbeno su tabacchine bile efikasnije u vještoj i marljivoj proizvodnji cigara i cigareta. Tako je već pri osnivanju tvornice zatraženo 400 žena. Do 1929. godine bilo je već u tvornici zaposleno 1.099 žena i svega 158 muškaraca. Sveukupno gledajući, u tvornicama duhana u Rovinju i Puli, zaposleno je 1.940 žena, što je značajan doprinos obiteljskom budžetu.
Trafike za prodaju duhana u Puli davale se prednost za zapošljavanje, uz vojne invalide i ratnu siročad, i ratnim udovicama. Ukupno je u Puli 37 udovica, odnosno ženske siročadi zaposleno na prodaji duhana u trafikama (rivendita tabacchi). Proizvodnja duhana se nastavila, uz određene prekide zbog ratnih šteta uzrokovanih zračnim bombardiranjima 1944., sve do 16. rujna 1947. S obzirom da su tada tabacchine masovno optirale za Italiju, tvornica duhana je prestala s radom, no na istom je mjestu nastavila s radom tvornica cipela (današnji prostor Gradske knjižnice i čitaonica Pula), i tvornica trikotaže Olga Ban (Arena trikotaža), obje s većinskom ženskom radnom snagom, obje utemeljene 1948. godine. Masovno zapošljavanje ženske radne snage iz istog razloga (manje plaće nego muškarcima i vještina fine motorike prstiju) utjecalo je u međuraću na otvaranje tvornice ribljih konzervi u Banjolama (Societa’ anonima Angelo Parodi) koja je zapošljavala tristotinjak osoba, uglavnom žena (sardellina), iz Banjola, Premanture, Medulina, Šišana, Ližnjana, Pule i drugih okolnih mjesta.
U nešto manjem opsegu tvornica ribljih konzervi Igino Mazzola s pogonom u Ližnjanu također je između dva rata zapošljavala većinom žensku radnu snagu. Pretežita ženska radna snaga zapošljavala se i u tvornicama ribljih konzervi u Rovinju, Fažani i Novigradu.
Štefanija Ravnić
Od poslova s udjelom zaposlenih žena, prema popisu stanovništva općine Pula, 1931. godine izdvajaju se 1.076 krojača (pola su žene), 2.516 prodavača (od čega 563 prodavačice), 1.064 javnih službenika (155 žena), 998 slobodne profesije (166 učiteljica i 114 medicinskih sestara). Zaposlenice tvornica u Banjolama i Ližnjanu (muška populacija bavila se ulovom ribe, poljoprivredom ili su bili zaposleni u pulskom Arsenalu) dolazile su iz ruralnih područja južne Istre te su također između dva rata svojom skromnom, ali sigurnom plaćom doprinosile kućnom budžetu.
Vidljivost Istrijanki sve više raste.
U prošlom broju spomenuli smo istaknute Istrijanke: groficu Carlu Idu Barbaru Elisabeth Hütterott (1897-1945), slikaricu Jolandu Ballarin (1908-1977) I svestranu sportašicu puljanku Lidiju Radin (Pula 1913.- Mestre 2020.)
Redosljedom datuma rođenja spomenimo Štefaniju Ravnić (Lupoglav, 20.XII.1914. - Trst, VII. ili VIII.1944.).Učiteljica, partizanka, prosvjetna aktivistica.Među najaktivnijim članicama Antifašističke fronte žena (AFŽ). U lipnju 1944. pročelnica za prosvjetu Oblasnog NOO za Istru. Uhapšena, pretpostavlja se da je pogubljena u logoru Rižarna sv. Sabe.
Puljani pamte Ljubicu Ivezić, gimnazijsku profesoricu, kulturnu djelatnicu i znanstvenicu (Sisak, 1915 - Pula, 1995). U Zagrebu je završila i 1938. diplomirala književnost na Filozofskom fakultetu. Kao umirovljenica obranila je 1980. doktorsku disertaciju "Otkrivanje i njegovanje kreativnosti učenika u nastavi materinskog jezika i slobodnim aktivnostima". Bila je aktivna u ljevičarskim krugovima. Potkraj II. svjetskog rata nakratko je uhićuju ustaše.
S radom u gimnaziji u Puli započela je 1951/52. Godine 1965/66. prelazi na Akademiju, potonji Pedagoški fakultet, gdje je do umirovljenja 1978. godine. Vodila je književnu sekciju pulskih gimnazijalaca od utemeljenja 1953., otkad datiraju i časopis Istarski borac (brojevi su digitalizirani u sveučilišnoj knjižnici). Zaslužna je za razvoj i afirmaciju mnogih vodećih istarskih pisaca i intelektualaca. Zapamćena je kao simbol stradalništva i otpora političko-novinarskom šikaniranju u Istri nakon 1971. godine.
Marija Crnobori
Marija Crnobori (Banjole, 1918. - Beograd, 2014.), hrvatska je filmska i kazališna glumica. U glumačkoj karijeri odigrala je tristotinjak kazališnih drama, a zbog svog značaja za Istru i istarski narod dobila je počasni nadimak Kći Istre. Kao djevojčica izbjegla je s roditeljima iz Banjola u Kraljevinu SHS, a školovala se za učiteljicu u Istarskom internatu u Zagrebu te uspješno maturirala u Novom Sadu. Njezin talent zapažen je još u školskim recitacijama te je s velikim zanimanjem ondašnjeg direktora Zagrebačkog dramskog kazališta Dubravka Dujšina, počela graditi svoje prve dramske temelje.
Novosnovanu Glumačku školu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu upisala je 1939. godine, te se odmah istaknula kao jedna od najboljih polaznica, pokazujući savršenstvo izražavanja te sklad mimike i pokreta. Poznata je po svojoj izvrsnoj interpretaciji lirike Mate Balote i promicanja čakavskog dijalekta. Kasnije su joj dodijeljena mnoga priznanja zbog doprinosa očuvanju čakavske poezije, među kojima je bila nagrada Marko Marulić za čakavsku poeziju, te nagrada Mijo Mirković za Dane Mate Balote..
U doba Italije rodila se Alida Valli (Pula, 1921. - Rim, 2006.). Tada je u Marine Casino djelovao gradski i vojni klub " Circolo Savoia". Svečani prijemi i balovi održavali su se, kao i prigodom državnih svečanosti, za dolazak u Pulu neke talijanske ili engleske mornaričke eskadre. Organizatorica ovih potonjih događaja gospođa Pina Califfi organizirala je i dječje predstave, poput one 1928. godine u Circolo Savoia koja je kao prvu glumicu imala sedmogodišnjakinju Alidu Mariu Lauru von Altenburger, buduću Alidu Valli.
Godine 1929. Alida Valli u Circolu Savoia glumi Pierrota i Pasqualinu u Bonaventurinim pričama, dijelu Sergia Tofana. U dobi od petnaest godina otišla je u Rim gdje je pohađala Centro Sperimentale di Cinematografia, školu za filmske umjetnike i redatelje. Valli je započela svoju filmsku karijeru 1934. u filmu Il cappello a tre punte (Trorogi šešir). Njen prvi veliki uspjeh došao je s filmom Mille lire al mese (Tisuću lira na mjesec). Nakon mnogih uloga u velikom broju komedija pokazala je svoj dramski talent u Piccolo mondo antico (1941.), kojeg je režirao Mario Soldati.
Tijekom Drugog svjetskog rata glumila je u brojnim filmovima poput Stasera niente di nuovo (1942.) i Noi Vivi - Addio Kira! (1943.) te je postala filmska zvijezda. Valli je imala karijeru u filmovima na engleskom jeziku preko Davida Selznicka, u Hitchcockovom filmu The Paradine Case (1947.) te u filmu Carola Reeda Treći čovjek (1949).. Alida Valli je često posjećivala Pulu tijekom ratnih godina, ali nije prihvaćala socijalistički sustav.
Tatjana Arambašin Slišković (Pag, 1922. - Pula, 2009.). Završila je Trgovačku akademiju, bila je sudionicom NOB-a, a od 1954. živjela je u Puli kao profesionalna spisateljica. Među prvim Istranima, Tatjana Arambašin postaje članicom Društva hrvatskih književnika 1966., poliglotkinja i plodna spisateljica. Autorica je knjige " Koliki su te voljeli, moja Pulo!" koja je trajan spomenik voljenome gradu.
O autorici
Dr.sc. Alida Perkov je nekadašnja je novinarka, profesorica i uspješna poduzetnica. Danas je predsjednica BPW - Prvog hrvatskog kluba žena (www.bpw.hr.) kao i idejna začetnica i vlasnica registriranog žiga "Kaiserball Pula" (http://kaiserball-pula.com/), glazbeno-kulturno-gastronomske manifestacije koja se održava tradicionalno svake godine krajem travnja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
