Posebno aktivan u veličanju i reviziji ustaštva te negiranja i osporavanja antifašizma bio je ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji je za antifašizam izjavio da je to floskula.

Godine 2016. su službenu komemoraciju u Jasenovcu bojkotirali: Zajednica Židovskih općina, Savez antifašističkih boraca i Srpsko narodno vijeće upravo zbog takovih izjava i stavova službene politike. Organizirane su zasebne komemoracije 15. travnja 2016.godine Židovske općine, a 24. travnja 2016. godine Srpsko narodno vijeće i SAB, ministar Hasanbegović bio je na službenoj komemoraciji (22. travnja) ali je i 25. travnja 2016.godine u Jasenovcu položio vijenac, zajedno s pripadnicima Hrvatske nacionalne platforme, na kojem je bio natpis "Stradalima logora Jasenovac od 1941. do 1951.godine", što je "Jutarnji list" (26. travnja 2016. godine), s fotografijom objavio pod naslovom "Kod spomenika položili vijenac – stradalima od 41. do 51." i nadnaslovom "Skandal, Jurić, Vukić i Hasanbegović u Jasenovcu". Iz teksta članka vidljivo je da spomenuta Hrvatska nacionalna platforma, a i ministar Hasanbegović smatraju da je Jasenovac služio kao logor od 1945. do 1951. i za tzv. Ibeovce.

Navedeni ministar je nedugo nakon toga prisustvovao i projekciji filma autora Jakova Sedlara "Jasenovac istina" a koji je po mišljenju mnogih, gruba krivotvorina, govori o Jasenovcu kao logoru prvenstveno od 1945. do 1951.godine. Ukazuje se na činjenicu kako je u Hrvatskoj općoj enciklopediji navedeno da je Jasenovac bio ustaški logor i da je bio otvoren od 1941. do 1945.godine. Narečeni film prikazan je nastavi vjeronauka u Strukovnoj školi u Sisku, četiri dana nakon službene promocije, što znači da će film postati sastavni dio nastave na satu vjeronauka.

Vezano za prikazivanje tog filma u sisačkoj školi, u "Jutarnjem listu" od 21. travnja 2016. godine Jurica Pavičić napisao je komentar pod naslovom "Kratak je put od blagoslova zločinaca do promocije ustaštva".

Jedan od "pionira" promicanja ustaštva i ksenofobije je i Marko Perković Thompson. Podsjećam na slučaj "Thompson" iz 2008. godine kada je tom pjevaču Grad Pula odbio dati suglasnost za održavanje koncerta u Areni. Tada je on podnio tužbu upravnom i redovnom sudu, koje sporove je in fine izgubio. Tadašnji gradonačelnik Grada Pule Boris Miletić je povodom odbijanja davanja dozvole održavanja koncerta izjavio:

"Kao gradonačelnik Grada Pule koja je utemeljena na vrijednostima antifašizma i multikulturalnosti nije prihvatljivo veličanje ustaštva, ksenofobije, nacionalizma i netolerancije prema nacionalnim manjinama. Moramo se svi zapitati da li poklicima »ubij Srbina" ima mjesta u demokratskom društvu«.

Usprkos navedenih činjenica tj. zabrane koncerata, pa čak i njegovom ulasku, u nekim državama Europske unije i drugima (BiH, USA...) zbog veličanja ustaštva, ksenofobije, netolerancije prema manjinama M.P.Thompson u Hrvatskoj nije imao nikakvih posljedica, redovno je održavao koncerte, čak mu je bivši predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader platio svojevremeno 500.000 eura da ne pjeva za nikoga u predizbornoj kampanji.

Tadašnja vlast ga je i unaprijedila tako što ga je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pozvala na svoju inauguraciju. Prilikom proslave godišnjice "Oluje" u Kninu 2015. godine, koju je organizirala tadašnja gradonačelnica Knina, te zastupnica u Hrvatskom Saboru Josipa Rimac. Udarni dio proslave bio je nastup M. P. Thompsona. Toj je proslavi bila nazočna i predsjednica Republike Hrvatske. Uostalom gornji zaključak potvrđuje i činjenica da je Srbija Hrvatskoj uputila prosvjednu notu zbog M. P. Thompsona te izrazila zabrinutost »...zbog sudjelovanja pjevača Thompsona na vjerskoj tribini za mlade u katoličkoj školi u Šibeniku održanoj učenicima uz pjesme "Čavoglave", "Jasenovac" i "Gradiška Stara" u kojima se veliča ustaštvo i upućuju prijetnje Srbima..." objavio je Jutarnji list dana 23. travnja 2016. godine. Katolička crkva je uz film Jakova Sedlara u vjerskom odgoju angažirala i spomenutog pjevača.

Posljedica ovakvog slobodnog poimanja ustaštva brzo je urodila i konkretnim rezultatima, širenja mržnje, posebno prema Srbima, Romima ali i drugima: kulturnim radnicima, aktivistima, novinarima (Oliver Frljić, Ante Tomić, Zoran Pusić, Mirjana Rakić, Nina Violić).

Naravno mržnja se javlja ne samo verbalno već i nasiljem prema pojedincima-grupama (jer su druge nacionalnosti ili drugačijeg svjetonazora) pa i prema objektima, predmetima kao što su spomenici iz NOB-a, kuće, stanovi automobili i drugo. Indikativno je, na tragu već rečenog, da li je bila, kakva je bila reakcija državnih dužnosnika na ove pojave.

Najdrastičniji i najpoznatiji je slučaj reagiranja predsjednice Republike kada joj se obratio predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac te je upoznao sa slučajevima učestalih verbalnih, ali i fizičkih napada, vrijeđanja, omalovažavanja, prijetnji prema pripadnicima Srpske nacionalnosti ali i drugim javnim ličnostima, pa i njemu osobno. Odgovor predsjednice bio je: "...očite provokacije i vrijeđanja nacionalnih osjećaja hrvatskog naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu se nazivati "performansima", "novinarskim" ili "umjetničkim slobodama" ili "satirom". Drugim riječima, napadnuti su sami skrivili napad na sebe.

Vrlo slično je odgovorio i tadašnji ministar Hasanbegović kada je bio upitan za fizički napad na književnika i novinara Antu Tomića; da on osuđuje napad ali i da Ante Tomić mora biti spreman snositi posljedice (!?) za napisane riječi.

Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić bio je još jasniji. Kada je bio (od novinara) pitan da prokomentira pismo Milorada Pupovca odgovorio je "...ako mu se ne sviđa u Hrvatskoj neka ide tamo gdje će mu biti bolje..."

Negdje u to vrijeme dogodila su se dva napada u Romskom naselju Kozari Bok, u dvorište jedne kuće (19. travnja 2016. godine), u kojoj je smješten i dječji vrtić romske djece, bačena je bomba, dok je dva dana kasnije (21. travnja 2016. godine) spaljena baraka-nastamba jedne romske obitelji od šest članova.

Saborski zastupnik romske manjine Veljko Kajtaši je dana 25. travnja 2016. godine izjavio da se Romi boje, ne samo u Kozari Boku već u cijeloj Hrvatskoj jer da takvih incidenata ima puno.

Također je tada bilo i nekoliko napada (obračuna) između Hrvata s jedne strane i Srba s druge strane.

Na fasadama kuća, pa i javnim površinama i zgradama, crtali su se ustaški-nacistički simboli i pisale prijeteće poruke.

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Thompson oslobođen, pokličem "Za dom spremni" nije remetio javni red i mir
• Nastupom Thompsona Hrvati su si zabili autogol
• Nakon oslobođenja, Tito je posebnu pažnju, brigu, pa i ljubav pokazivao prema Istri