Jučer je obilježen Europski dan jezika. Cilj toga dana je vrjednovanje svih jezika i kultura kao i doprinos osoba koje posjeduju prednosti višejezičnosti. Pula je, oduvijek se to naglašava u raznim prilikama, multi-kulti, u znaku višejezičnosti, bogatstva i raznolikosti manjina. No, ako si postavimo konkretna pitanja, koji se jezici/dijalekti ovdje koriste, kojim jezicima govorimo u Puli?

Osim književnog standarda, čakavice tipične za južni dio Istre, istrovenetskog dijalekta kojime se u velikoj većini služe pripadnici talijanske manjine, tu su i jezici pripadnika nacionalnih manjina koji tu obitavaju, iako se njima u daleko većem broju služe stariji pripadnici tih manjina, dok mlađi sve manje i manje koriste te jezike. Doduše, u pulskim se školama na dodatnoj nastavi mogu učiti i jezici manjina. Neka djeca upravo zahvaljujući školi odluče naučiti te jezike.

Kod mladih sve je manji broj onih koji se koriste dijalektom, odnosno nerijetko njihov "dijalekt" postaje mješavina književnog jezika, pokoje dijalektalne riječi te čak i pokojeg anglizma te modernih SMS-fejsbuk govora.

Istriotski se više ne govori u Puli, iako je poznati romanist Antonio Ive još početkom prošlog stoljeća poznavao i opisao taj govor i u najvećem istarskom gradu. Istriotski ili istroromanski jezik spada u skupinu predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka. Čine jezični otok na jugu Istre. Sačuvali su se u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Fažani, Galižani i Šišanu, iako su u prošlosti bili rašireniji.

U Puli je istriotski nestao zbog sve većeg prodora istrovenetskog, odnosno istromletačkog dijalekta i danas se u biti, osim nekolicine znanstvenika koji se bave njegovim proučavanjem, nitko njime ne služi. A na svega nekoliko kilometara od Pule ima još govornika.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera