Na nogostupima se ne parkira, unatoč kroničnom nedostatku parkirnih mjesta u gradu. To nije po prometnim pravilima, a nije ni umjesno. Pješaci moraju skakati na cestu, majke s kolicima boriti se s prometom.

No, začudno je, čak šokantno, da pozicije na pulskim pločnicima u zadnje vrijeme često zauzimaju veliki automobili. Ne oni obiteljski, prastari karavani, već luksuzni SUV-ovi, BMW-i, mercedesi poput onog u dvorištu roditelja ministrice Žalac. I on je bio toliko velik da za njega nije bilo dovoljno mjesta na parkiralištu. Možda vlasnici ovih automobila, primarno predviđenih za silazak s ceste, a ne za penjanje na nogostupe, nisu bahati, već samo strahuju da ne oštete svoje skupocjene limene ljubimce na uskim parkinzima, da ih netko ne ogrebe. Ili misle da su sami na svijetu. Možda vrijedi ona: što veći auto, to veća…

Padne mi na pamet i jedno istraživanje po kojemu "veličina, težina, impozantne dimenzije i robusnost ovih vozila čine vlasnike sigurnima u sebe i pružaju im osjećaj nadmoći nad ostalim sudionicima u prometu". Možda u tom grmu leži odgovor na njihovo bahato parkiranje.

Kako god se ovi vozači osjećali, činjenica ostaje - takvi automobili toliko su ogromni, najčešće sjajno crni, da doslovce zauzmu cijeli nogostup. Preveliki su vjerojatno i paucima koji stalno patroliraju gradom pa ih ne mogu dignuti, a od njihovih gazdi, očito, zaziru i prometni redari pa su kazne pod njihovim brisačima rijetke.

Da sada dušebrižnici ne bi odmah pomislili da sam samo kivna i ljubomorna na one koji imaju velike aute, jer je moj mali, odmah da ih razoružam - nemam auto, imam dvije noge i zato mi parkiranje na nogostupima smeta! I, naravno, isprika svima onima koji voze svoje velike automobile, a u prometu se ponašaju kulturno. Zbog pojedinih bahatih vlasnika krimen je pao na cijeli vozni park luksuznih terenaca.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Pula traži strateškog partnera
• Lažna jaja