Završio je lovostaj. Vratila se riba. Mala, plava. Od danas se na bancima pulske ribarnice ponovno može kupiti sardela, obožavana ribica ne samo zbog niske cijene, nego svježine jer se ona, za razliku od nekih cjenjenijih vrsta, na banku uvijek može pronaći svježa, sjajna. Ljeska se poput oštrih sječiva. A zna se da je najbolja riba svježa riba. Iako mnogima možda izlazi na nos. A i dok je očistite, isprljate cijelu kuću. Najbolje bi bilo to učiniti još u vodi, isplahnuti je morem. Zato su sardoni podatniji, jer s njima imaš manje posla.
Međutim, plave ribice nije bilo neko vrijeme, taman toliko da je se ponovno zaželite. Dok je još ima. U brijunskom akvatoriju, recimo, samo u posljednjih jedanaest godina nestalo je više od 60 posto ribljeg fonda. Ribari za to optužuju krivolovce koji ne mare za prirodnu ravnotežu, nego ih vodi isključivo vlastita materijalna korist. Koja raste s količinom izvučenih mreža.
Ali, čujemo da nije problem samo u krivolovcima, nego i u vrlo agresivnoj vrsti s juga, ribi strijelci koja tamani sve pred sobom. Još malo pa će početi jesti ljude. Dodamo li tome zagađenje, globalno zatopljenje i još štošta, a da i ne znamo o čemu se radi, ribe učas nestanu.
Zato se, iako nam izlazi na uši, veselimo maloj plavoj. Friganoj, na gradelama, na savor i kraljici trpeze - slanoj sardeli začinjenoj domaćim maslinovim uljem, listićima slatke kapule i domaćim ulikama.