U mraku se žari cigareta

Ilustracija

Ulični svirači Pule na potezu Flanatička - tržnica su meni ono što su Proustu Madeleine kolačići. Izborom pjesma vraćaju me u neka moja draga sjećanja. Gitara u ruci, usna harmonika i "Sanjaj me". Silazim s bicikla, osmijeh na licu. Kino Beograd davne 1980. i koncert Novih fosila.

Kino Beograd i pretpremijera subotom nakon diska Uljanik.

Karta za "Posljednji tango u Parizu" se čekala danima, a za "Groznicu subotnje večeri" ne znam ni sama koliko. Zadnji film koji sam odgledala u kinu Beograd je "Bolje ne može".

U današnjem kinu Valli bilo je kino Zagreb, malo naprijed kino Partizan. Zadnja mjesta namijenjena zaljubljenim parovima.

Kraj Arene kino Istra u kojem sam s kolegama iz osnovne škole prvi put film gledala u kinu. "Vuk samotnjak". Kaže Slavko Štimac:"Piše Hund, al piše i Mile". Kino Istra bilo je i omiljeno kino tadašnjih vojnika JNA zato jer je prikazivalo švedske akcijske filmove tipa "Mazurka u krevetu" i "Hopa cupa u krevetu".

Četiri kina različitog programa, od kultnih, ratnih, kaubojskih, ljubavnih, erotskih. Mogu slobodno reći da smo bili preteča današnjem konceptu CineStara.

Taman važna scena i čuješ glas: "Semenke, kikiriki, ko želi semenke!? Kratko vrijeme čak su bile aktualne leblebije uz pečene kestene i ušećerene jabuke.

U mraku se žari jedna cigareta, kao svjetionik na početku svijeta.