DEŠPERIJA

(Snimio Duško Marušić ČIČI)

Danima traje južina. Južina koja me baca u stanje bezvoljnosti, plačljivosti, razdražljivosti, u stanje kad ne znam što bih sama sa sobom. Južina i stanje koje bi po modernom nazvali feel blue a po starinskemu - dešperija. Kažu da treba i takvo vrijeme prigrliti, uz razmišljanje "i to će proći", međutim, ne mogu se baš pohvaliti strpljivošću. Dubrovački senat nije zasjedao za vrijeme južine. Znali su stari Dubrovčani kako vrijeme utječe na ljudsko raspoloženje i donošenje odluka.

Obuvam čizme za kišu, kabanicu i idem na jedinicu (broj gradske autobusne linije Šijana - Stoja) kod Plodina. Možda mi šetnja Galebovim stijenama podigne raspoloženje. Nekad je stajalište za tu liniju bilo kod Briona, gdje je danas Stanica za tehnički pregled. Stajalište koje se nalazilo ispod velebnih platana i autobus koji je vozio svakih 40-ak minuta.

S Punte, preko puta nekadašnje uprave, pogrebnog poduzeća Monte Giro, današnje cvjećarnice Fiorelin, polazila je linija 2 za Verudu koja bi ljeti vozila do Verudele. Broj gradske autobusne linije još je jedan od rijetkih nepromijenjenih u gradu.

Na pola puta do busa prolom oblaka i zurück doma. Odijevanje spavaćice i zavlačenje pod poplun. Bijeg u san...A trebalo bi htjeti, i svu noć bdjeti slušajući kako dažd pravedni pada, pada, pada…