I lani je u Istarskoj županiji, uz Grad Zagreb i Primorsko-goransku, obavljeno najviše abortusa u Hrvatskoj. Čak 223 istarske žene podvrgle su se legalno induciranom pobačaju, dok je, na primjer, u Splitsko-dalmatinskoj županiji evidentirano tek 53 abortusa. No, svih je pobačaja - legalno induciranih, spontanih, izvanmateričnih oplodnji i ostalih, u Istri bilo 498, a u Splitskoj županiji nemalih 473! Dakle, ili tamo žene imaju strašnih zdravstvenih problema, ili liječnici, unatoč prigovorima savjesti, neželjenu trudnoću itekako prekidaju, ali je drugačije evidentiraju. Kad god je o abortusima riječ, uvijek na površinu ispliva neko licemjerje.

A licemjerja je u Puli bilo i prije donošenja liberalnog zakona 1978. godine. Kako pričaju, tko se do tada želio riješiti neželjene trudnoće, morao je priskrbiti dozvolu komisije koja je jednom ili dvaput tjedno zasjedala negdje na Forumu. Članovi komisije, liječnici, socijalni radnici, psiholozi imali su zaduženje da sagledaju status neopreznog druga i drugarice, da razmotre njihove argumente i razloge pobačaja.

Licemjerje je zapravo nastupalo pred zgradom u kojoj je zasjedala komisija. Naime, Puležani su znali kada i gdje zasjedaju i znalo se da, ako kakva mlada cura uđe na ta vrata u određen sat, ide po dozvolu za abortus. Još i gore, cura je mogla doći u pratnji muškarca koji joj nije bio zakonit suprug, a to je pulska javnost itekako trebala znati. Zato su znatiželjnici zauzimali dobru poziciju s koje bi se vidio ulaz u zgradu, da bi dalje gradom mogli prosljeđivati informacije: tko je s kim, tko je koga i tko će roditeljima doma donijeti "sramotu". 

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera