Tiramola

Ilustracija (Snimio Milivoj Mijošek)

Ima jedna zgrada blizu bolnice ispred koje se često zaustavljam i gledam, ne bi vjerovali što!? Gledam tiramolu i robu poslaganu na njoj kako se suši, još ako puše bura, i miris čistog rublja.

Kao da slušam majčine riječi "kad vržeš sušiti robu, vajka je zvrni znapako. Bičve gredu s bičvami, mudante gredu s mudantami, lancuni s lancunima. Dio gvaj krpe od kužine z drugon robon. One se vajk posebi kuhaju"!

Na svu sreću, nikad nije bila praznovjerna i tjerala me da dječju robu sušim noću da ne bi štrige bacile uroke. Prašak za robu je nosila teta iz Italije, naravno Dash u velikoj, kartonskoj cilindričnoj kutiji.

I jednog dana umjesto Dasha, doma je osvanuo Faks helizim i to u platnenoj vrećici koja se pretvara u kuhinjsku krpu. Do pojave mašine za pranje robe roba se iskuhavala u velikim loncima. Kako je to bio mukotrpan posao. Pranje preko drvene daske koja je imala držač za sapun. Cijeđenje na ruke velikih komada posteljine ili bismo mama i ja svaka na svoju stranu u kontra smjeru rolale lancune. Tako danas djeca na moru cijede šugamane.

Osobi koja je izmislila mašinu za pranje robe treba dati ne jednog, nego dva Nobela. Nakon Faksa, omekšivač Bohor.

Tiramole i zvuk kolotura. Tiramole u Ribarskoj ulici i razgovori žena preko njih. Pogled na nagnute žene nad njima i stara navika. Gledati kako je roba posložena. Budi se stara čežnja…