Ilustracija (Cropix)
Počela je škola. Neki su je dočekali sretno, neki su bili u šoku, a neki su plakali. Poput pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića. Nije on plakao jučer, nego puno godina ranije, kad je krenuo u prvi razred. "Sjećam se kad sam sa šest godina išao u prvi razred, izgubio sam se na putu doma i plakao sam cijelo jutro", povjerio se Zoričić prvašićima koje je posjetio u OŠ Vidikovac.
Na putu u i oko škole izgubili su se i mnogi drugi. Koja je još 80-ih pjevao: "Krenem gore, krenem dole, krenem napred, krenem nazad, napred nazad, gore dole, pa ja sam opet ispred škole…"
Mnogi su prvašići u ponedjeljak stigli u školu u pratnji roditelja. Puno godina ranije, prije nego što je pulski gradonačelnik krenuo u prvi razred, mnogi pulski prvašići šestogodišnjaci krenuli su u školu sami. Pa neće me tata i mama pratiti u školu, bila je glavna misao nadobudnih đaka. Što nije značilo da se neće izgubiti poput pulskog gradonačelnika. Bitno je pritom stoički priznati poraz i ne pustiti suzu. Zlatna vrata bila su orijentir na putu od zgrade na rivi, tadašnjoj Obali maršala Tita 14, do Osnovne škole "Moša Pijade", današnjeg Centra. Bitno je, na povratku doma, "pogoditi" Zlatna vrata i ostatak puta bit će kao pjesma.
"Si sigurna da ćeš znati put do doma", upitala me zabrinuta majka prvoga dana škole. Pa naravno, odgovorila sam drčno. Bitno je zapamtiti: na povratku skreneš u Prvomajsku desno pa onda ravno do orijentira i onda lijevo preko Giardina doma. Put je bio dug, a Zlatnih vrata niotkuda. Valjalo se vratiti i skrenuti lijevo, možda su tamo. Put je s lijeve strane bio još duži. Nema poznatog rimskog spomenika. Ali ima mora. Trebalo je skrenuti na rivu i onda se, nakon nekoliko stotina metara, pojavila poznata zgrada na broju 14. Trebalo je još samo stoički proći pored ostalih đaka u dvorištu, zauzeti frajerski gard i praviti se kul. Tko se izgubio? Samo sam se prošetala gradom nakon škole. Pa neće me valjda starci voditi za ručicu.
Koja je, puno godina ranije, pjevao:"Tata, mama, tata, mama ja ne, ne, ne, neću sa vama…"