Tko je rekao da turistima treba pružiti više od sunca i mora? Lud je onaj tko misli da bi čovjek trebao po zvizdanu glavinjati obilazeći Arenu dok mu se u glavi manta zbog saharskih temperatura. Nije to više ona fina ljetna toplina s najviše tridesetak stupnjeva na kakvu smo navikli prije tridesetak i više godina. Kad se mozak rasteže kao žvaka, a misli se rasplinjuju, teško je upamtiti što je ono Vespazijan rekao prije dvije tisuće godina, a još je teže namjerniku pohvatati sve te silne brojke o godini izgradnje, broju lavova i gladijatora. Čovjek bi u tom trenutku radije gladio pivski trbuščić s nogama u moru i glavom u hladu.

Turistu, zapravo, u ovom trenutku ne treba ništa više od sunca i mora. On je zbog sunca i mora i došao. Ne treba ni Puljanima. Potrebno je samo mjesto za šugaman. I strateški raspored po stijenju. Pronalazim mjesto na pristojnoj udaljenosti. Dok u jednoj škrapi gulim kožu, sa susjedne stijene namiguje mi kravosas. Kuliramo dok upijamo sunčeve zrake. Ukoliko dovoljno dugo ležim na stijenju, poprimam sposobnost mimikrije. Potpuno se stapam s okolišem. Neoprezni namjernik mogao bi me nagaziti.

To stanje na godišnjem ne smije se ničim poremetiti. Ipak, radim kardinalnu grešku: palim TV kad ono šok: političari u Barbanu na kupu. Oni rade i na godišnjem. Poput Supermana. Kreću u bitku protiv korupcije. Kao da smo na Sutjesci. PDV, turizam. Sve neke teške teme. Prebacujem na drugi kanal. Nosferatu, fantom noći. Okrečena glava Klausa Kinskog, histerične blijedoplave oči. Konačno dolazim k sebi.

Klonim se teških tema. Treba mi samo sunce i more. Obaram tezu o bijeloj puti kao nečem lijepom. Još otkako je modna revolucionarka Gabrielle Coco Chanel, tamo negdje 20-ih ili 30-ih godina prošlog stoljeća posjetila francusku rivijeru i u Pariz se vratila preplanule puti, osunčan ten je in. Već stotinu godina. Estetika dizanog tijesta zauvijek je bačena u drugi plan. Zajedno s teorijom o težacima koji rade u polju pa su zato preplanuli, dok ljudi plave krvi koji bivstvuju u svojim dvorcima imaju bijelu, plemićku put.

I zato, živjelo sunce i more.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera