Iako Pula nije površinom veliki grad i može ga se cijelog bez problema preći pješke, sve veća raštrkanost prigradskih naselja, sve veća užurbanost i brži način i tempo življenja primorali su veliki broj sugrađana da se prilikom svakog izlaska iz kuće koriste osobnim automobilima. Naravno, ponekad je u pitanju i lijenost, kolikogod se govorilo o zdravom životu i pješačenju kao jednom od rijetkih besplatnih oblika rekreacije i očuvanja zdravlja.
Nerijetko mnogi idu autom od točke A do točke B, iako bi prije stigli pješke - računajući vrijeme koje potroše tražeći parking, makar ih to koštalo ne samo goriva, već i živaca i vremena.
Pješačenje kao nešto korisno i nadasve važno promiče se na raznim prigodnim manifestacijama o zdravlju, a već 20 godina u Puli djeluje Klub rekreativaca u prirodi Istra, gdje svi ljubitelji hodanja svake nedjelje propješače nekom od staza na Puljštini. I nije im teško prije 8 ujutro, nedjeljom, biti već pored staze i čekati start te svatko u svom ritmu proći tih pet, šest, a ponekad i više kilometara. Bura, kiša, vrućine i hladnoća ne sprječavaju ih da odrade rano ujutro nedjeljnu rutu - sve za zdravlje. Plus dva kilometra pješačenja po kraćim stazama utorkom i četvrtkom popodne. Jest da su većina KRUPP-ovaca penzići, ali znamo i da penzići najviše paze na zdravlje.
Mogli bi se i oni malo mlađi, prevencije radi, pokrenuti kada god je to moguće. Na taj način čuvaju zdravlje, te štede gorivo i živce, a manje je i vozila na cestama. Kap po kap do manje gužve, zagađenosti, smoga. Treba odnekud početi, zar ne?