Umirovljenici imaju svoje rutine koje niti korona nije uspjela (skroz) poremetiti. Istina, mnogima nedostaje čitanje novina u kafićima, razgovori i igranje društvenih igara u Čitaonici Kluba umirovljenika, koja se kroz protekle godine pokazala kao pravo mjesto za druženje penzića i mnogi su rekli da je to nešto najbolje za njih što je ikada bilo u Puli.

Listanje i čitanje dnevnih novina, časopisa, magazina, brojne radionice (a ima umirovljenika, ustvari brojnije su umirovljenice koje su pohađale sve po redu radionice koje su se održavale), društvene igre - i čakula. Tako bi prošao dobar dio dana, a znamo da penzići žele biti informirani o svemu.

Dok Čitaonica Kluba umirovljenika čeka bolja vremena za mnoga nova kreativna druženja, umirovljenici imaju svoje "prirodne" rutine, na otvorenom.

Točno se zna gdje će koja skupina umirovljenika odigrati šah, koja je klupica rezervirana za koje penziće, a mnogi su zamijenili kafiće upravo parkovima, šetnicama i klupama gdje odlaze s kavom ili čajem u termosici. I nekoliko đireva Lungomare, ili do Verudele, ovisno o kondiciji, gradskom kvartu i drugim okolnostima. Sve to uz epidemiološke mjere, ali uvijek sve poredano, uvijek u isto doba, organizirano. Uvijek isti ljudi na istim relacijama.

Možda upravo oni najviše iščekuju kraj pandemije jer upravo oni najviše vole druženje. Kazalište, kino, matineje, plesne večeri i druženja. A prosinac samo što nije. Kad će završiti?!

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera