Ne znam jesam li vam pričala: rob sam rituala. Ako se ponekad ponavljam, isprika unaprijed. Jučer sam srela susjedu i kaže ona meni 'priče su ti u kratkoj formi'. Naravno, Ines, da jesu, ja više nisam u godinama ni da zelene banane kupujem, odgovaram. Zaboravljam, uopće se i ne trudim više pamtiti, ali posadila sam ginko, možda pomogne, ako ga naravno ne zaboravim popiti.

Bijela kava je nešto s čime desetljećima započinjem dan. Velika čikara punomasnega mlika. Niš sotto 3,2 % m.m.

Nona iz Savičente je imala krave. Mlijeko je otkupljivala pulska Mljekara, koja se nalazila u Premanturskoj ulici. Voljela sam ići kod none i gledati krave, pomoći zrmanu kad bi ih vodio na ispašu. Ljeti ujutro u pet sati i popodne oko četiri. Na povratku s pašnjaka, na lokvu da se napiju vode. Paziti da ne pobjegnu na njive zasađene trafojom.

Gledati veterinara koji je dolazio iz Vodnjana kako ih cijepi, čisti im kopita. Uvijek bi uz put stala u Juršićima u butigi mješovite robe i kupila za nonića "Borbu" i španjulete, a za nonu fecu (kvasac) koji se prodavao u blokovima od pola kile. Nona je vajka delala kruh od kvasa, danas to zovu lievito di madre. Feca je bila light verzija.

Mlijeko koje bi u Mljekari pakirali u plastične vrećice i ujutro ostavljali ispred dućana. Prije vrećica bile su staklene boce. Uvijek sam morala paziti dok sam nosila mlijeko doma da mi vrećica ne pukne. Lončić za kuhanje mlijeka. Najbolji je bio od aluminija jer se mlijeko pri kuhanju ne bi uhvatilo za dno. U emajlirane lončiće stavila bih malo vode na dno.

Stalno stajati uz mliko da ne gre priko jer ki će to pokle čistiti.

Kasnije se u Tvornici laboratorijskog stakla "Boris Kidrič" u Puli mogao kupiti neki stakleni predmet koji bi se stavio u lonac s mlijekom da spriječi da mlijeko ne prekipi.

Dijelom današnje Vitasovićeve ulice vodio je makadam do Mikrosila (tvornica kremenog pijeska, koji je služio za proizvodnju stakla). Iz kamiona bi ispadao saldame koji bi kupili i njime čistili lonce. Eko varijanta Vima.

Griz, riža na mliku, šnenokle - samo su neka jela kojima se stalno vraćam uz palentu na mliku, domaću paštu na mliku.

Nonino bilo kafe s Divkom, i kus pandišpanje ako je bilo jaji za načiniti je. A nono je bija isto jako posh. On bi pija čistu Divku, i to samo ako ni bilo domaće inačice od fara, cikorije i šegale, uz malo rakije unutra. Corretto po istrijanski.

Povezane vijesti

• Tamo gdje sam ja nema smrti
• U mraku se žari cigareta
• DEŠPERIJA