Pišući o određenim gradskim specifičnostima, toponimima, kulturnim zbivanjima, građevinama, povijesnim činjenicama, lingvističkoj zbilji i drugome, literatura je svakako dobra pomoć. No, nekada izuzev literature, treba imati i zanimljivog sugovornika, koji ima povijest grada, ili barem dio te povijest, u malom prstu.

Budući da je povijest jednoga grada raznolika, da ima tu puno slojeva te da povijest grada čine ljudi, zbivanja, toponimi, kultura, jezici, dijalekti, datumi, drugi ljudi, te ponovno neka zbivanja, treba imati više sugovornika.

Kada se radi o stradariju i toponimima, tu je zasigurno ekspert, odnosno autoritet arhitekt Attilio Krizmanić. Za mnoge priče o određenim lokalitetima, od arhitektonskim do sportskih preko toponima s osvrtom na kupališta, ekspert je i arhitekt Anton Percan, koji je u svojim predavanjima ponudio brojne priče.

Mnoge zanimljivosti o pulskim spomenicima kulture, kao i o određenim nazivima, tijekom rada saznala sam od pokojne profesorice Olge Milotti, ali i od isto tako pokojnog Josipa Orbanića. Puno puta, posebice kada je bilo govora o toponimima, javljali su se i čitatelji s raznim objašnjenima, a neki toponimi, posebice Monte Turco ili pak tri boje Lungomara - bijela, crvena i zelena, naišli su na isto tako brojne interpretacije i možda nikada nećemo znati po čemu su ti lokaliteti dobili nazive.

Puno puta je svojim pričama o Puli zanimljiv sugovornik bila i pokojna Ester Sardoz Barlessi. Istina, dan-danas puno toga se objavljuje u raznim Facebook grupama zahvaljujući nekolicini entuzijasta, tako da bi bila poželjna i jedna ukoričena publikacija o brojnim aspektima Pule, ne tako striktno povijesnim, da se dio kulture i tradicije ne zaboravi.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera