"Ma nema šanse da idem na koncert, karta je 130 kuna", negoduje poznanik pred koncert koji se ovih dana dogodio u Puli. Dvije godine pandemije, Netflixa i sada se netko pita hoće li kupiti kartu za koncert!? U redu ako netko nema novca, ali oni dežurni žicaroši koji su naviknuti uvijek nekako nabaviti kartu, funkcioniraju, bilo blagostanje ili, da oprostite, sranje.

Više je to od plaćanja karte. Radi se o tome da se kupnjom karte odaje počast određenom glazbeniku, glumcu, umjetniku. Kupnjom karte dajemo mu plaću, kao što radi netko tko kupuje novine, klikne na tekst na internetu, popije kavu ili plati pizzu u novootvorenoj atraktivnoj pizzeriji u gradu. Kupnjom karte nadoknađuju se dvije godine u kojima neki od njih nisu imali nikakve prihode.

Na kraju krajeva, to je sat i 20 minuta čišćenja apartmana. Možemo sada nabrajati koliko bi to koštalo, što se za to može kupiti, iako ne previše toga, no osjećaj koji doživljaj uživo daruje - nema cijenu. Youtube je besplatan, ali nema emociju, energiju ičega što se događa uživo.

Usput rečeno, isti poznanik s početka priče nakon par dana mi je rekao da je koncert bio nezaboravan. To se ne može kazati za pizzu.

Povezane vijesti

• Da ti se zavrti u glavi
• Dobrota u celofanu
• Nadoknada života