"U ovom gradu ima više kružnih tokova nego ljudi", kratko je prokomentirao 11-godišnjak dok je iz automobila, kroz prozor stražnjeg sjedala gledao radove na kružnom toku na Rivi. "Ili su preveliki ili su kao lego kockice", promrmljao je sebi u bradu. I nije puno pogriješio. Stiže nam novi kružni tok na Rivi. Uspjeli su ga nekako ugurati. Rasteretit će priliv milijunskih turista koji dolaze u grad?! No, to nije sve. Priča ide dalje, odnosno priča se i dalje vrti kada su kružni tokovi u igri. A stalno su u igri.
Eto, stiže još jedan na pulskoj zaobilaznici. Ako krenemo od najvećeg u Šijani koji je zbog svoje grandioznosti, ne arhitektonske, već doslovno besmislene i nefunkcionalne veličine, da ne pričamo o milijunskoj cifri koja prati njegovu veličinu, ušao u arhitektonsko anale. Krenuli smo, dakle, od najvećeg, broj jedan među pulskim kružnim tokovima. Vozeći pulskom zaobilaznicom brojimo - drugi kod Stelle, treći kod City Malla, četvrti na Medulinskoj, peti na Premanturskoj i stiže nam i novi šesti mali koji se gradi na kraju ceste koja se prema zaobilaznici spušta s Vidikovca. Pa gdje će ga ugurati, pitaju se ljudi. Ma hoće, mogu oni. Znaju, mogu, žele i hoće - kada su kružni tokovi u pitanju.
Nastavljamo niz. Vrlo brzo, nakon možda 500 metara dolazimo do kružnog za Pješčanu uvalu. Onda je jedan za Verudu Porat kod Actorsa. Pritom ne brojimo one silne po gradu i četiri kružna toka na Velom Vrhu na putu prema Vodnjanu, od kojih jedan ne vodi nikamo.
Prije nekoliko godina, kada se kandidirala za EPK (Europsku prijestolnicu kulture), Pula je htjela brendirati tapiju. Tome bismo mogli dodati i kružne tokove. Grad od kojeg ti se zavrti u glavi!