Crne i žute vijesti bolje se prodaju. Više se klikaju. Ali ovdje je riječ o pohvali pa sam intrigantnim naslovom, nadam se, osigurala klik više. Jer, budimo realni, nigdje, pa ni u pulskoj bolnici, nije sve idealno. Iskustva su sigurno različita, no moje je više nego pozitivno. Družila sam se posljednja dva mjeseca intenzivno s novom pulskom bolnicom, neurologijom, radiologijom, ambulantom za bol i nemam nego riječi hvale.

Mada u jeku epidemije, vrijeme je bilo i više nego povoljno za pretrage. Unatoč uvjeravanjima nekih da je sve stalo, pretrage sam obavljala bez prepreka, bez gužvi po hodnicima i bez sati čekanja. Sve što je trebalo jest doći 15 minuta prije zakazanog pregleda, s maskom na licu, izmjeriti temperaturu, raskužiti ruke i ući u bolnicu. Nikakva pretjerana filozofija.

Svaka moguća komplikacija dolazila je, prema onom što sam vidjela, a vidjela sam u ova dva mjeseca mnogo, od pacijenata koji se nisu htjeli ili nisu naučili držati pravila. Pa su tako neki dolazili na zakazane preglede i po sat vremena ranije, neki pošto-poto htjeli u bolničke hodnike mada nisu imali zakazano, a bilo je i onih koji su došli "malo u red" tek tako, da bi pitali je l' u redu da dođu sutra, jer su fulali dan pregleda, ili imaju "samo nešto za pitati".

Ono što me posebno oduševilo jest što su svi liječnici, medicinske sestre s kojima sam došla u kontakt bili ne samo fer i korektni, nego i jako ljubazni, s ljudskim licem, a po hodnicima i ordinacijama vidjela sam mnoštvo mladog medicinskog kadra što znači da novu bolnicu neće činiti, kao što smo se pribojavali, samo novi zidovi i nova oprema, već mladi stručni ljudi u čije ruke, bez straha, možemo prepustiti svoje zdravlje.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera