Kada se govori o prijevozu u Puli, nerijetko su mišljenja Puljana prilično različita. Neki govore da, budući da imaju auto, javni prijevoz ih uopće ne zanima, i da tako i tako ne bi išli nigdje, niti u coronafree vremenima, bez auta, jer im je to najpraktičnije i najbrže. Drugi bi htjeli da je Pula bolje povezana, i to prije svega željezničkim i brodskim linijama s hrvatskim, ali i inozemnim odredištima.

Listajući stare novine i knjige o pulskoj povijesti, dolazimo do podatka da su primjerice 1938. godine postojale brodske linije s Rijekom, Venecijom, Anconom, Ravennom, Trstom, Zadrom i Barijem, ali i Cresom i Lošinjem.

Ranih tridesetih godina moglo se hidroavionom letjeti s Brijuna za Opatiju, a iz Pule, odnosno s otoka Sv. Katarina, tridesetih su godina hidroavioni išli za Trst, Mali Lošinj, Zadar, Lastovo, Drač, Brindisi. Prisjetimo se da je Pula i pet-šest godina unazad imala hidroavionske linije prema nekoliko destinacija, ali sve je to bilo kratkoga trajanja.

U svojoj tek objavljenoj knjizi o kinematografskoj djelatnosti u Puli, autori Sanela Pliško i David Orlović opisuju i pulsku svakodnevicu pozivajući se na arhivske izvore i stare novine, i tako saznajemo da su 1934. godine krenule autobusne linije po Puli, budući da je tada tramvaj proglašen nerentabilan.

Navode kako su 1931. godine autobusne linije povezivale Pulu s Rijekom, Labinom, Boljunom, Rovinjom, Medulinom, Fažanom (spoj s brodom za Brijune) i Vodnjanom, a što se tiče gradskih linija, već četrdesetih godina postojala je ljetna linija iz centra grada za Verudelu. Dakle, javni prijevoz, u svim oblicima - cestovni, željeznički i brodski dugo je vremena dio pulske povijesti, i čini se da su u prošlosti po tom pitanju stvarno vladala neka bolja vremena i da je stvarno sada Pula tretirana kao slijepo crijevo.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera