Problemi na sve strane. Na Korzu ih, recimo, ima 86. Sve ladonje su problematične. Nisu u pitanju samo stara, trula, gljivicama zaražena stabla, nego je problem nastao u samom začetku, prije točno 115 godina kad su ladonje zasađene tu gdje jesu. A nisu trebale. Ustvrdio je to doktor za stabla Fran Poštenjak kojeg je Grad angažirao da procijeni stanje stabala prije uređenja Giardina.

Stabla, naime, prirodno ne rastu iz betona, kao na Korzu. Problem je i sa sabijenošću korijenja i izmjenom plinova u tlu. A loše stanište ubrzava proces starenja.

Problem je, dakle, trebalo sasjeći u korijenu. Dok je bilo vrijeme. Sad je nezgodno što su stabla narasla, a mogu doseći 25 metara. Em su previsoka, širokih krošnji koje treba orezivati, em su sklona truljenju. I tako već 115, od mogućih 400, pa i više godina.

Opet, Poštenjak navodi da bi stabla mogla izdržati idućih 20 godina, iako na temelju vizualne analize ne može reći jesu li sigurna ili nisu. Daju se sačuvati, ali je pitanje cijene. Isplativosti.

Najjednostavnije bi ih bilo sravniti sa zemljom jer bi onda i popločenje išlo lakše. Izvođač radova ne bi trebao prtljati po terenu, mučiti se oblikujući ploče oko drveća. Ukoliko bi ostao goli teren, onda ne bi više bilo problema sa stablima koja prirodno ne rastu iz betona. A i pogled bi bio ljepši. Sve bi nekako bilo prozračnije. Kao kod Arene ili na Usponu sv. Teodora.

Postoji i druga opcija. Urediti Korzo s postojećim stablima. Koja će ionako izdržati 20 godina, a možda i više. Do idućeg uređenja. A ono bi, ako je suditi po kvaliteti popločenja obližnje Portarate, koja se nakon 20 godina raspada, moglo biti upravo za ta dva magična desetljeća.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera