PIŠE Borka PETROVIĆ
Priča o štinjanskom murvaču
Murva je inteligentna biljka. Svoje je ime dobila iz latinske riječi "mora" što znači kašnjenje, jer sporo razvija pupoljke. Poznata je izreka slavnog rimskog pjesnika Vergilija o murvi ili dudu kao najpametnijoj od svih stabala, jer pupa tek kad je sigurna da je vrijeme toplo. Murva, odnosno murvač, na štinjanskoj je Placi propupao i prolistao.
Mlado stablo murvača posađeno je ovdje 2016. godine, nakon što je stoljetni primjerak pokleknuo pod zubom vremena. Dugo su se Štinjanci opirali tome da ga se makne; nakon što je godinama odlijevao vremenu i nestašlucima djece te iz šuplje unutrašnjosti svako proljeće i dalje tjerao nove grane. U njegovu unutrašnjost skrivalo se kada se na trgu igralo skrivača, huligani su nekoliko puta u njemu potpalili vatru, no on se nije dao. Sve do jedne, za njega posljednje, kiše s jakim vjetrom koji mu je otkinuo i posljednju zelenu granu.
Na svu sreću, nadležni su imali sluha za želje mještana te na njegovo mjesto zasadili novu sadnicu ovog, nekada popularnog, a sada zanemarenog voća. Jer, iako murvač nema ploda njegova "ženska" varijanta, u ljetnim mjesecima nudi slatku i zdravu poslasticu. Neka od ovih stoljetnih stabala i dalje ukrašavaju korte i centre sela, baš kao u Štinjanu, no nažalost, sve ih je manje.
Iako je kao poslastica uveseljavala starije generacije, murva se u Istri nekada, veli literatura o ovoj biljci, sadila prvenstveno radi uzgoja dudovog svilca pa je tako mnogima nepoznato da je upravo u obližnjem Vodnjanu bio jedan od najvećih pogona za uzgoj, a sredinom devetnaestog i na početku dvadesetog stoljeća uzgojem svilca bavilo se starije seosko pučanstvo, ali i djeca. Uzgajivači su bile gotovo sve pučke škole i mnogi župni uredi.
Iako dudovih svilaca u Istri više nema, novi murvač u Štinjanu i dalje raste, na ponos cijelog sela, čiji bi primjer, očuvanja naslijeđa, mnogi mogli slijediti te umjesto raznih "čudnovatih" biljaka kompliciranih imena u svom mjestu posaditi upravo - skromnu murvu.
Podijeli: Facebook Twiter
