Jezik je živi organizam, a zajedno s jezikom, mijenjaju se i nazivi, toponimi. Mnogi toponimi se iskrivljuju i grad dobiva posve novu viziju/verziju. Tako je to i slučaj s pulskom grobljem Monte Ghiro (Giro ili, potom, Điro).

Povijesni izvori vele da se krajem 19. stoljeća zvalo Cimitero civile (civico) ili pak Cimitero San Giorgio, a samo brdo na kojem je sagrađeno ime Monte Ghiro je dobilo, kako je svojevremeno kazao arhitekt Attilio Krizmanić, jer su u borovoj šumi zasađenoj 1888. godine živjeli mali glodavci, puhovi, a njihov talijanski naziv je ghiro. I malo po malo, Ghiro (koje se izgovara Giro), postalo je Điro.

Gortanovu uvalu pak sada samo stariji žitelji Pule zovu Bianco (Bianko, odnosno bijelo), po obilježjima plaže. Svi ostali je zovu jednostavno - Gortanova, kao što mnogi i cijeli kvart - Sisplac, zovu Gortanova (uvala).

Predio Saccorgiana i Zlatne stijene kao i Valsival - dio Puljana zove zbirno - Zlatne, a dio - Saccorgiana, i to za sva ova tri navedena područja.

Uvijek je i puno priča o tome gdje počinje Stoja, i kako se "nadovezuje" nakon Valkana, no, u biti Stoja obuhvaća i Muzil, Vergarolu, Barake, Valkane te Valovine. No, za stare Puljane Stoja je samo dio oko istoimenog kupališta i kampa te kuće na cesti prema Stoji. Do Uljanikovog stadiona je Veruda, a nakon - Stoja. Granice pak Kaštanjera i Monvidala su malo složenije, jer Monvidal se nastavlja na Kaštanjer, a na Monvidal se nastavlja Valvidal, a potom je tu još dio Kaštanjera. Prekomplicirano. S vremenima se i običaji, kvartovi, nazivi mijenjaju. O tempora, o mores.

Vanesa BEGIĆ

Povezane vijesti

• Rovinjski restoran Monte zadržao Michelinovu zvjezdicu
• GRADSKA ŠTORIJA: Rovinjski ribari "krivi" za Saccorgianu
• Teatar na Monte Zaru