PIŠE Lara BAGAR

Parkinga ni za lijek


Uvijek ista priča. Parkinga, kako bi se u narodu reklo, ni za lijek. Ni sada kada je korona ubila sezonu. Dobro, nije u potpunosti. Po gradu ima sve više turista, a to znači i sve više automobila jer korona-free turisti dolaze vlastitim prijevozom. Samo neka dođu, oslobodit ćemo mi njima mjesta, dati im svoje ako treba, ali nemamo im što dati kada ni mi nemamo mjesta za parkiranje. Zadnjih su dana sva parkirališta u centru grada popunjena.

Vrtiš se u krug, znojiš kao da se 2020. nikada nije dogodila i da je grad već sada pun gostiju. Tada bi, da nije 2020., razmišljao: ok, sezona je, gužva je, ima smisla. No, sada je situacija drugačija. Sezona baš i nije, turista baš i nema, prometnih gužvi isto nema, ali nema ni slobodnog parkinga. Nešto u računici ne štima. Jer, primjerice, nema ni Uljanika. On nije nastradao od korone, već od tranzicijskog virusa, pa sada nema ni tolikih radnika koji su parkirali po tim istim gradskim, i dalje punim parkiralištima, kao što je ono pored Parka grada Graza.

Možda je turizam stvarno bio zlatna koka pa sada svaki Puljanin ima automobil? Neka mi netko pametniji objasni u čemu je kvaka. Kako to? Kako to?

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter