Kulturnu ponudu jednoga grada ne čine samo veliki festivali uz mnoštvo zbivanja, koncerti, performansi, multipleks kina, gostovanje velikih imena, tu su i manji događaji koji dakako da zaslužuju svoju publiku i koji pokazuju da se kultura može promicati i na nepretenciozan način, a opet kvalitetno.

Nedavno je u povodu Festivala talijanske književnosti FLIT upriličeno javno čitanje Calvinovih djela u prostoru pored Gradske knjižnice i čitaonice, gdje (su) se nalaz(il)e amfore. Dva glumca, izvrsni i nadahnuti Valter Roša i Rosanna Bubola i jedan pisac. Italo Calvino. Mikrofon i publika.

Kandlerova, nesuđena umjetnička ulica, galerijama unatoč i prolaznicima koji se van sezone mogu pobrojati prstima jedne ruke, gdje je nedavno zatvoren i prehrambeni dućančić koji je do prije nekoliko godina ljeti radio do kasno u noć, postala je na trenutak ulica lijepe riječi, umjetnosti.

Mjesto održavanja književnog čitanja donosi i jednu zanimljivu Calvinovu misao iz "Nevidljivih gradova": "No, grad ne govori svoju prošlost, sadrži je kao crte na dlanovima", kako je zapisano na klupici.

"U svakom novom gradu u koji stigne, putnik otkriva neku svoju prošlost za koju više i ne zna da je posjeduje", piše Calvino, a upravo je to i metafora tog dijela Pule. Što se nekada zbivalo na tim lokacijama, koja je njihova današnja namjena i predložak za budućnost? Je li taj dio grada, unatoč povijesti, kulturi i tradiciji, postao nevidljiv? Jesu li to uistinu nevidljivi gradovi?

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera