Zašto se nekada moglo, a sada više ne može? Zašto nekada nitko nije pravio probleme oko nekih stvari koje su se uzimale zdravo za gotovo? Istina, vremena se mijenjaju, svi su i (pre)više osviješteni i svatko traži svoja prava, nekada nisu postojale viber i whatsapp grupe, facebook i ostala sredstva modernog informiranja i razmjene mišljenja.

Naravno, (gotovo) svi bi roditelji htjeli da sve škole u Puli imaju jednosmjenski rad i da rade samo ujutro, a trenutno još dvije rade dvokratno i to samo za učenike od prvog do četvrtoga razreda. Osamdesetih a i ranih devedesetih gotovo su sve škole u Puli radile u dvije smjene, a neke nerijetko i do osmog razreda. Generacije rođene ranih sedamdesetih do kraja školovanja pohađale su školu u dvije smjene, tjedan dana ujutro i tjedan poslijepodne, a slobodne su aktivnosti djelovale i ujutro i popodne, ovisno o rasporedu. I sve se stizalo. Nekada se komentiralo da bi bilo bolje da su svi samo ujutro, ali nitko se nije previše bunio, čak i dan-danas mnoge davno umirovljene učiteljice, koje su cijeli radni vijek radile dvije smjene, vele da to i nije bilo tako strašno, da sada ima puno više problema nego tada.

Nikada više djece, čak po četiri "paralelke" u nekim školama, a sve se stizalo. Istina, vremena se mijenjaju, no pitanje je vrijedi li uvijek ona "bit će bolje". 

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera