Na otoku Tashirojima u Japanu mačke su kraljevi. Još od davnina stanovnici otoka smatrali su da mačke donose sreću i brinuli o njima. One su im to vratile - posljednjih godina otok posjećuje sve veći broj turista, uglavnom ljubitelja ovih životinja. Danas na njemu živi više mačaka nego ljudi. Točnije, manje od sto ljudi i nekoliko stotina mačaka. One nemaju vlasnika, jer se u ovoj zemlji držanje kućnih ljubimaca smatra neprikladnim, ali mještani ih redovno hrane, liječe i brinu o njima. Postigli su sklad i životi su im isprepleteni. Slična priča je i na japanskom otoku Aoshima, na kojemu živi šest puta više mačaka nego ljudi. On zapravo nema ništa za ponuditi turistima, osim igranja s ovim mijaukalicama, što je mačkoljupcima zapravo sasvim dovoljno.

Ovaj otok pao mi je na pamet kada sam jučer, razgovarajući s ugostiteljima o problemu mačaka koje napuštaju krug Uljanika i polako preuzimaju središte grada, ugledala grupu japanskih turista koji su se izmjenjivali kako bi se fotografirali s njima. "Nice, nice cat", uzvratila mi je starija Japanka dok sam gledala kako joj mačka izmamljuje osmijeh na lice.

Uljanik je propao. Ostala je hrpa željeza koja će hrđati na otoku. Tko će se od investitora uhvatiti ukoštac s tonama hrđe? Hoće li ikada? Ma kako blesavo zvuči ideja, možda bi trebalo poraditi na tome da mačke ostanu na otoku kao starosjedioci. Naći ljude koji će se o njima brinuti, kako ne bi harale po gradu, a turistima ponuditi ture te im, uz priče kako je Pula nekada bila grad poznat po brodogradnji, pokazivati njegovu ostavštinu - Uljanikove mačke. Sa sjetom, nostalgijom, pogledom u bolju budućnost… Barem za mačke, ako već radnicima nismo mogli pomoći.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera