Prošli tjedan u Puli je obilježen Dan kravate. Gradonačelnik Boris Miletić i njegov zamjenik Robert Cvek ukrasili su biste Matka Laginje i Jamesa Joycea. Dino Bedrina, u ime udruge Academia Cravatica, kazao je da kravata nije samo modni ukras koji i dan-danas svijetu odašilje čitav niz profinjenih i diskretnih poruka, nego i univerzalni simbol obogaćen višestoljetnim povijesnim i kulturnim nasljeđem. Kravata ujedinjuje, ona je simbol diplomacije i zajedništva, ona upućuje jednog čovjeka na drugog.

Puno je toga lijepog rečeno o kravati tog lijepog sunčanog dana u Puli. Jasno, i protagonisti su bili prikladno odjeveni, s obaveznim modnim dodatkom. Kolikogod bilo lijepo vidjeti gradonačelnika s tekstilnom vrpcom stisnutom tik uz vrat, nismo se mogli oteti dojmu da ga kravata ipak malkice stišće. Međutim, Bedrina kaže da ovaj modni dodatak, koji je potekao od Hrvata, nipošto ne guši, nego oslobađa.

Kravata, s druge strane, može upućivati na birokrata, uštogljenog, usiljenog tipa. Zato mnogi pisci i umjetnici, koji se takvima ne smatraju, radije oko vrata nose šal da bi djelovali ležernije. Leptir-mašna djeluje puno razigranije, a opet svečano, i zato je obavezni dio dress codea glumaca na dodjeli Oscara.

Postoji i pejorativni izraz kravataš, koji upućuje na skorojevića.

Čovjek s kravatom ne povezuje se s radničkom klasom: dugačak i nefunkcionalan "rep" mogao bi mu zapeti u tokarski stroj. A tad bi mogao završiti poput Isadore Duncan. Ova ukrasna vrpca inspiracija je i u filmskoj industriji, pa tako u Hitchcockovoj "Mahnitosti" Barry Foster davi svoje žrtve upravo kravatom. Problem se zakotrlja kad izgubi iglu kojom je ukrasio ovaj modni dodatak.

Kravatu, naposljetku, treba znati nositi. Odvjetnica Jadranka Sloković kaže da se za sudnicu uvijek odijeva formalno. Najčešće odabire odijelo i bijelu košulju, katkad urešenu upravo kravatom, nikako prekratku suknju, čime poručuje da je bitno ono što govori, a ne što nosi. Što je u redu. Sloković u odijelu izgleda distancirano, ozbiljno i strogo, ali s vrhunskim stilom, i tu je osnovna razlika između nje i nekih njenih kolega i političara.

Onaj tko ovaj dodatak nosi silom poslovnih i političkih prilika možda bi se trebao ugledati u modnog dizajnera Karla Lagerfelda koji je bio veliki ljubitelj kravata i bijelih košulja profinjenog, visokog ovratnika. Nisu ga bez vraga zvali carem. Kaiser Karl znao je kako se nosi kravata.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera