Nije lako promijeniti navike preko noći - ne znam tko je pametan rekao da je navika druga čovjekova priroda - no koronakriza učinila je svijet posve drukčijim mjestom. I najveću je korist od svega toga imala - priroda. Da, upravo priroda i njezina ljepota; sada još ljepša, čišća, više dolazi do izražaja.

A ljudi, koliko su se oni promijenili? Neki su, istina, postali discipliniraniji, neki su malo pretjerali što se mjera tiče, a treći žive i dalje posve ležerno, mareći u najmanjoj mogućoj mjeri za sve što se oko njih dešava.

Na Lungomareu ili nekoj drugoj pulskoj šetnici još u vrijeme dok su mjere bile nešto strože, kada se tek po malo počelo izlaziti, ljudi su sjedili po plažama, zidićima, pod stablima - velika većina pridržavajući se distance, s termosicom i kavom. Jer od kave se ne odustaje niti u teškim vremenima. Nema kafića? Nije zgodno čekati ispred automata? Uvijek postoji rješenje - kućna kava i druženje.

Istina, nema toliko priča za ćakule i sitne tračeve jer se ljudi ne susreću toliko i nitko se baš u tim vremenima nije ženio, razvodio, mijenjao frizuru, posao, vidio onog s onom, onu s onim, tako da se priče i ćakule uglavnom usredotočuju na neka prošla vremena ili puko prepričavanje svakodnevice između četiri zida.

No, kava je i dalje tu, kao lajtmotiv, kao neki znak da se ništa nije promijenilo. Iako se sve promijenilo. I došle su neke nove navike. I nakon što se sve vrati u normalu, valjalo bi zadržati neke od novostečenih navika. Kava u prirodi? Zašto ne, barem ponekad.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera