Prije 45 godina u more je porinut i Indijcima isporučen najveći brod proizveden u Uljaniku, u Puli, u Hrvatskoj, s ove strane Jadrana uopće. Prije 20 godina je i upokojen taj mamutski tanker "Kanchenjunga" koji je sa svojih 335 metara bio za čak 20-ak metara duži od brodova iz serije Berge, čije je ime povijest ipak bolje upamtila zbog kontroverznih nestanaka.

I veći i teži "Kanchenjunga", koji je ime dugovao himalajskom vrhu, odradio je pak dobrih 25 godina služeći indijskom brodovlasniku i pronoseći svijetom glas o brodograditeljima iz tamo neke Pule, da bi mu 2000. promijenili ime u "Kan" samo za posljednju plovidbu do bangladeške luke Chittagong gdje je skončao u staro željezo. Još se na internetu mogu pronaći fotografije očerupane "Kanchenjunge" na pješčanoj plaži, groblju brodova, kako strši među metalnim "mališanima" iste nezahvalne sudbine.

Danas, kad političari zađu u Uljanik samo da bi osvježili nadu u spas brodogradnje, uzaludno je govoriti o 14 "mamuta" koje je Uljanik proizvodio u jeku sinajske i energetske krize 1970-ih. Građenje ogromnih brodova iz dva dijela i njihovom preciznom spajanih u moru sada su samo prazne tlapnje očajnog nostalgičara. Tako danas zvuče i priče da su Puljani pri porinućima grdosija strepili za sigurnost luke i grada, kao i da su u štivama nakon spajanja dijelova s morskom vodom ostajale zarobljene i tone lučkih cipala. Mlade generacije pa i ti političari što sipaju nade, teško da će i razmišljati da su u ovom malom gradu zaista građeni brodovi tri puta duži od travnjaka "Drozine". Na kraju se sve i svodi samo na težinu starog željeza.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera