Ako kažemo, na primjer, živio sam na Vidikovcu, zadihao sam se na Monte Zaru, idem na Kaštanjer, a poslije toga na Monvidal, sve je jasno. No, došljak u Pulu teško može shvatiti kada mu govorimo da ćemo popiti kafe na Verudi. Odmah će spočitati da Veruda, zanemarimo li blagi uspon od Bulevara preko "S" krivine, i nije na nekom brdu vrijednom pažnje.
Prijedlog "na" koristi se uz zemljopisna imena koja označavaju mjesta na uzvisini, dok se prijedlog "u" koristi za prostor unutar neke lokacije ili nečega što ima određene granice. Za puno pulskih kvartova mi ipak koristimo "na", kao da ih gotovo sve doživljavamo "jednim od sedam brda", mada i nisu sva dovoljno visoka. Možda u lokalnom žargonu težimo visini, možda nam nisu baš ni jasne granice kvartova pa ih tretiramo kao neko neodređeno mjesto?
Riječani su i još gori, tamo zaista imaju visokih kvartova poput Trsata, Kozale, Zameta, Vežice…, ali oni prijedlog "na" koriste i za one na nižoj razini i bliže moru poput Kantride, Pećina, Bivija, Brajde… Nekada se, uostalom, govorilo i "na Rijeci".
No, vratimo se Verudi: u redu je reći "na otoku Veruda", ali kako reći "na" kada je Veruda i luka? I Stoja u lokalnom govoru zahtijeva prijedlog "na", čak i kad se ne misli na poluotok. Kupamo se na Zlatnim stijenama, to je u redu, drugi su u Gortanovoj uvali, ali zašto se onda ne kupamo u Valkanama i u Valovinama, također uvalama? Reći ćemo i da smo parkirali na Marsovom polju, a ne u Marsovom polju.
Tek se za Šijanu i Centar koristi "u " i "iz ", isto kao i za Stari grad, ali samo dok se ne pomisli na Kaštel - tad smo i opet gore, na brdu. Teško je došljaku dočarati da ćemo se naći na Verudi, a ne u Verudi. Ma nije ni bitno, objasnite mu da je najvažnije da se ne tražimo ni na Monte Ghiru niti u Monte Ghiru.