"Ovo je prava vuna. S tih sam područja i znam što je to. Moja mati je to nekada radila. Toga više nema. Ja sam lani sebi uzeo četiri para. U Njemačkoj bi to koštalo puno više, ali nema toga tamo. Kupio lanjske godine i čitavu zimu proveo bez problema. Rekli su mi ako dođe taj gospodin nemoj propustiti da ih opet ne uzmeš", objašnjava mi prolaznik koji se zaustavio pred klupicom na kojoj danima prodavač, koji se nije želio slikati i insistirao na anonimnosti, prodaje ručno pletene vunene čarape iz Like.

E, to je prava mala "uradi sam" suvenirnica s nogu. Bolja i autentičnija od plastike u kakti pravim suvenirnicama "Made in China". Hand made kakav više ne postoji. Tvrdi to i usputni prolaznik, naš čovjek, gastarbajter iz Njemačke, koji dobro zna o čemu je riječ.

- Kada ih obučeš noću, ne trebaš ni noge pokrivati. Ako te grebe, staviš ispod tanke čarapice, ali ne smiju biti od poliestera. Te tanke čarape štite od vrućine i da te ne pecka vuna. Čovjek koji ima tople i pokrivene noge, prije zaspi. A san je zdravlje, oduševljeno će pred klupicom punom čarapa, papuča, koljenica.

Cijena? Sve po 50 kuna. Mjesto proizvodnje? Lika, kaže prodavač uz tužnu opasku da se ovakve stvari sve manje pletu i u Lici, Bosni i Srbiji gdje je tradicija ovih rukotvorina.

- Ovo su čarape napravljen od vune pramenke. Ona je dobra za cirkulaciju. Kada ih staviš, one bockaju, ali u tome je njihova ljekovitost. Pramenka je zovu jer ima dugu dlaku, visi s ovce kao žalosna vrba. Žene u Lici koje pletu žele prodavati, a ja ne umijem plesti. Doduše, pokušavao sam. Dobro dođe za opuštanje, smiruje živce, ali ne stalno, pogotovo s tom vunom. Žene mi pokazuju krvave ruke. To je pleteno kao što se nekada plelo, da izdrži cijelu zimu. Izdržljivo je, grubo i traje. Evo, ove su mekše, kaže prodavač i pokazuje mi jedne lijepe pletene s dezenom koje mogu biti i čarape i papuče.

Uzet ću ih, odgovaram. "Nemoj danas. Razmisli da li ćeš moći izdržati, jer bockaju", upozorava me procijenivši da moja bljedunjava koža ne može izdržati takvo tkanje.

- Eto, U Hrvatskoj su ljudi, za razliku od Bosanaca i Srba, podložni tuđim pričama kao ti sada. Muslimani su oprezni, Srbi lukavi, a Hrvati su mnogo naivni i vjeruju tuđoj priči, podlegnu emociji i zato vam se dešava u Hrvatskoj da odete iz euforije u depresiju i obrnuto, nikako da se uravnoteži. Treba osvijestiti kako i što. Hrvatskoj treba mnogo ljudi koji su usredotočeni na stvar koju rade i govore, poručio mi je prodavač.

Bila je to prava filozofija ne u rukavicama, već u čarapama, pravim, narodskim, koje griju tijelo i pomalo bockaju, kao i sve u životu. Ponijela me euforija, sumnjam da nakon toga slijedi depresija - zbog čarapa.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera