Kruh (Snimila: Adriana Tošić)
Rođen je u pepelu, na kamenu. Kruh je stariji od pisma. Prva su mu imena urezana u glinene pločice, na izumrlim jezicima. Dio njegove prošlosti ostao je u ruševinama. Povijest mu je podijeljena među zemljama i narodima, napisao je Predrag Matvejević u knjizi "Kruh naš". Svemir počinje s kruhom, prenosi riječi Pitagorine. Kruh će, kaže pisac, postati dio ljudske sudbine.
Kruh je odredio sudbinu mnogih istarskih seljaka. "Te zime vidio sam najstrašniji kruh", zapisao je Mate Balota turbulentne 1917., u vrijeme dok je, nakon što je premješten iz pješadije u mornaricu, nekoliko mjeseci služio u Mornaričkoj kasarni na Bulevaru.
"Donijeli su ga mornari s dopusta. Kruh pravljen od mješavine samljevenih koštica maslina i kore drveta. Kruh-drvo dolazilo je s Lošinja. Zatim je sličan kruh došao s Cresa i iz Labinštine. Na Barbanštini su mljeli žir i pekli kruh ili su ga pravili od samog žira, ili su žir miješali s ma kakvim žitom. I stare klipove kukuruza, bez zrnja, rezuckali su, mijesili i pekli", napisao je Balota.
Kada je mornar išao kući na dopust, nosio je obitelji čitavo bogatstvo: porciju kruha, konzervi, čak i kuhano meso. Da bi tu porciju odnio doma, gladovao je i na brodu i kod kuće. Mornar Antun Grabar iz Boruta na pobunjenoj je krstarici "St. Georg" 1. veljače 1918. govorio u oči admiralu: "Ovdje patimo od gladi, a naši kod kuće umiru. Vi ste to učinili, da je moja mati umrla od gladi." I bila je to gola krvava istina, zapisao je Balota.
Kruh nije obična hrana. U mnogim se kućama ni danas, kada živimo u izobilju, ne baca, nego se ono što ostane "od čovjeka" daje životinjama. Stari ljudi kažu da kruh ne smije stajati naopako jer se time skrnavi. Kršćanstvo je posvetilo kruh: skrnavljujući njega, skrnavi se i tijelo Kristovo.
Citirajući antropologa Claudea Levija-Straussa, koji kaže da je svijet započeo bez čovjeka i da bez njega može završiti, Matvejević svoju knjigu posvećenu kruhu završava sudbinskom rečenicom: "Čovječanstvo je nastalo bez kruha i može bez njega nestati".