Dolce vita ili dolce far niente? Popularne talijanske fraze; prva se koristi kao izraz za lagodan život, a druga dočarava dokolicu. Prva je naziv projekta kojim Grad obnavlja pulske fasade, a koji bi se, međutim, mogao nazvati i po ovoj drugoj frazi, što u doslovnom prijevodu znači "slatko, ne radeći ništa". Tako bi se, naime, moglo opisati stanje fasada u Puli pod Dolce vitom: radi se na kapaljku, ništa pretjerano. Ono što se radi je, eto, slatko, u odnosu na gorko stanje zgrada u gradu.

Kada je moja baka 1964. godina prvi put došla u Pulu iz malog dalmatinskog mjesta Slano, 37 kilometara prije Dubrovnika, spuštajući se Rakovčevom ulicom upitala je zašto su fasade u tako lošem stanju, uz komentar da izgledaju kao da je rat tek gotov, a rat je tada bio dobrano okončan skoro dva desetljeća. Informacije radi, Slano je tada imalo niti 500 stanovnika. Dakle, nije Slano bio mali Pariz pa da je moja baka fina pariška dama s izgrađenim osjećajem za estetiku i arhitekturu. Bila je to logična zdravorazumska reakcija žene koja i nije pretjerano vidjela svijeta.

Danas, 55 godina nakon što se moja baka spuštala Rakovčevom ulicom, slika je ista. Oronula, zapuštena zdanja, zgrade pune ožiljaka, kao da su preživjele sve ratove - i Prvi i Drugi i Domovinski (koji se, srećom, ovdje nije vodio). I nije samo Rakovčeva takva, ni samo Zagrebačka, već i turistička Kandlerova, čitav grad.

Zgrade u pubertetu, tako smo kao klinci zvali fasade u raspadu jer su s rupama podsjećale na prištićavo lice. Ma, kakav pubertet, ovo je leš, bez ikakve boje na obrazima. Da ga uštipneš, ne bi se zacrvenio, raspao bi se. Fasade su mrtve, izlozi prljavi ili razbijeni, nedovršene gradnje iskaču iz svakog kuta. Da dolce vita? Mordor! Da dolce far niente, amarmente (gorko) far niente!

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera