Istrani se skijaju, tralalalala. A Puljani vole snijeg, očito. Ili ne? Dana 19. prosinca 2009. u Puli je posljednji put pao baš obilan snijeg koji je s jedne strane stvorio prekrasnu bajkovitu idilu, a s druge strane totalno poremetio promet u gradu. Bilo je praktički nemoguće kretati se, a uz to, podudarilo se i sa štrajkom javnog prijevoza. No, i da nije bilo štrajka, teško da bi busevi tada vozili po takvom snijegu. I to snježno veselje trajalo je sve do ponedjeljka, 21. prosinca, a ponešto je snijega bilo i 22. prosinca.

Sudeći po fotografijama koje su neki dan preplavile društvene mreže, Puljanima očito nedostaje taj idiličan bajkovit prizor. Večer prije bilo je strašno hladno, nije se moglo niti disati. I probudili smo se usred bijele idile. Istina, snijeg je pao i nakon toga, ali nikada ga nije bilo toliko i nije tako dugo trajao. Pao je i početkom 2018., ali ga već poslijepodne više nije bilo. Bilo je nešto snijega i 2012., ali ne u tolikoj količini.

Taj snijeg iz 2009. bio je poput onoga iz sredine 1980-ih, kada nismo gotovo tjedan dana imali nastavu (a nije bilo štrajka) jer se u više škola radi hladnoće pokvario sustav grijanja.

Snjegovići, idilične šetnje Lungomareom, pahuljice, idilični prizori kroz prozor, to je jedno lice medalje, a drugo lice je paraliziran promet, nema nabave živežnih namirnica jer opskrba kasni, kako stići do posla, opasnost od lomova, ozljeda, bljuzga nakon otapanja snijega, sve blatnjavo… No, uspomene ostaju. Bijele, čiste, nevine. Danas, pak, ne znamo je li jesen, zima ili proljeće. Nađe se i pokoja šparuga, ni cvijeće ne zna koje je doba.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera