Arhiva G. I.
"Blago vama kada imate toliko plaža koje su tako blizu gradu, može se doći i pješke bez problema. Zamislite kako je u velikim gradovima na moru, koliko se treba voziti do plaža, tražiti parking, gužva, trošak, vama je stvarno sve blizu, pa i iz najudaljenijeg gradskog kvarta", nerijetko znaju reći stranci koji su na bilo koji način povezani s Pulom - ili turistički ili tu žive i rade.
I zbilja, kada se pomisli, čitav Lungomare, Zelenika, odnosno uvala Paoleta, Stoja, Valovine, pa s druge strane Ferijalni, cijeli obalni pojas na relaciji hotel Splendid - Saccorgiana - Zlatne stijene, pa Verudela s toliko plaža, a sve je to tu, nadohvat ruku (i nogu) za okrijepiti se u morskom plavetnilu i prije ili nakon posla, sve je tako blizu.
A tek malo izvan Pule - Pješčana, Hidrobaza, Štinjan, Puntižela. Kolikogod ponekad negodovali da su plaže ovakve, onakve, gužva, parking, tamo ne valjaju kamenčići, tamo se uvuče pijesak, ljudi ponekad nisu niti svjesni koliko te plaže znače, kako su blizu i daju poseban štih gradu.
A do prije nekoliko desetljeća unatrag i mandrač je bio prava gradska plaža, gdje se masovno iz raznih gradskih kvartova dolazilo na kupanje. Potom je tu bila i toliko spominjana Vergarola, plažica kod Bunarine…
Sve pulske plaže imaju svoje priče, posebice kupališta, o čemu je više puta govorio inženjer Anton Percan tijekom svojih predavanja. Neke su se dosta mijenjale kroz godine i povijest, neke više nisu u funkciji, a neke su i dalje ostale sinonim ljetnih radosti.