Jedan koncert u Areni, drugi u Cave Romane, jazz u Domu hrvatskih branitelja, svirka u Rojcu…Valjalo bi skočiti i na Brijune na onu jako dobru predstavu koju svi preporučuju. Ajme, pa tu je i koncert u Rovinju svjetski poznate zvijezde. A tek lokalne fešte od svega - puži, fuži… Sve u jednom danu. Preciznije, sve u jednoj noći. Odnosno, sve iste večeri. I kako sada na sve stići? Teleportacijom, možda? A onda za mjesec dana u sedam sati navečer ni psa na cesti, ni koncerta u gradu, samo predstava u kinu. Fešta piše samo na etiketi jeftinog vina. Ili se događa jednom mjesečno u četiri zida.

Pula kao da je bipolarna - ljeti euforija, zimi depresija. Ljeti pršti energijom, zimi melankolijom. Možda je to taj mediteranski bluz gradova na moru. Jin i jang. Teško je pratiti te oscilacije. Umori te. S druge strane ispada da baš nikada nismo zadovoljni. Ljeti jer je previše toga, a zimi jer je premalo. Ljeti si ljubomoran na one koji su na godišnjem, a ti ne stigneš na more zbog posla. Ljubomoran si i na onog Skandinavca koji je tamniji od tebe i ljeti ima odmor od četiri tjedana. Zimi si, pak, nezadovoljan jer nema ničega pa se nekako ulijeniš i opet u toj hibernaciji ne stižeš ništa, pa nekako ispada da nema vremena. Zimi si ljubomoran što u Puli nema snijega i onda svi početkom 12. mjeseca na Facebook profilu lajkaju fotke kada je na taj jedan dan prije toliko godina pao snijeg. E, tada je Pula bila lijepa.

I kako pomiriti te dvije krajnosti? Možda tako što ćemo se pomiriti s time da čaša nikada nije ni poluprazna ni polupuna. Tako je i s Pulom. 

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera