Početkom iduće godine neki trgovački lanci (da ih ovdje sada ne reklamiramo) odlučili su iz prodaje povući plastične vrećice. Osim plastičnih vrećica, iz prodaje će povući i jednokratno plastično posuđe te pribor za jelo, kao i plastične štapiće i slamke te ih zamijeniti alternativnim, održivim rješenjima. Unatoč tome, vrećice se, po cijenama od 50 lipa do kune, i dalje nude na brojnim blagajnama, od trgovina preko tržnice i nikako da ih se riješimo.
Upravo je stoga tako lijepo zazvučala rečenica koju sam nekidan čula u jednoj mesnici, a koju je jedna Puljanka uputila mesaru - "Bez podloška, molim!" Riječ je o jednokratnim podlošcima od stiropora koji već istog dana završavaju u smeću. I tako svakoga dana, u velikim količinama.
Dok čekam u redu ugodno me znaju iznenaditi - ponekad i posramiti - rečenice poput: "Ne treba mi najlon, imam svoj", "Molim vas, ubacite odmah u moju torbu"… Svaka vam čast, ljudi, sitnice su te koje donose promjenu, a svatko od nas trebao bi krenuti od sebe te umjesto kukanja o klimatskim promjenama i kako ih spriječiti, kupiti trajnu torbu u kojoj ćemo špežu nositi kući. Bilo bi lijepo i kada bi se netko u Puli odvažio i otvorio dućan za prodaju namirnica i higijenskih sredstava - bez ambalaže. Takvi su dućani stigli do Rijeke, samo se trebaju "još malo spustiti".
Uskoro će se, 19. prosinca, obilježiti i Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica koji bi mogao biti dobar povod svima da se najlona napokon počnemo rješavati. Jer, statistike vele da se godišnja potrošnja plastičnih vrećica u svijetu penje na iznad 500 milijardi komada, a zbog velikih troškova recikliranja (samo se jedan posto reciklira) velik dio njih na kraju završi u prirodi. Štetnost plastičnih vrećica za okoliš najbolje pokazuje podatak da je za prirodnu razgradnju jedne vrećice potrebno više od stotinu godina, a brojne životinje uginu jer se zapetljaju u njih ili ih zamijene za hranu.