Loša su vremena lakmus papir za ljude. Loši su još gori, a dobri bolji. "Nudim besplatno čuvanje djece dok ne rade vrtići. Ukoliko morate raditi, a nemate gdje s klincima, javite se s povjerenjem", napisala je prije par dana Puljanka na pulskom oglasniku na facebooku. Čuvanje i to besplatno? Ovo je za rubriku vjerovali ili ne?
Kontaktirala sam je. Srećom, dijete mi je veliko, iako u ovom od kuće škola i posao korona izdanju skoro da bi mnogima bila potrebna pomoć. No, to je za neki drugi oglas. Zanimalo me tko to roditeljima na rubu nervnog (financijskog i ostalih) sloma i snaga nudi pomoć čuvanja i to besplatno. Poslala sam joj poruku u kojoj sam je ljubazno zamolila bi li pristala da napišem u lokalnom listu o njezinoj velikodušnoj gesti. Ubrzo mi se javila - Ona.
Zahvalila se na interesu i isto tako ljubaznim tonom obrazložila da nije stavila oglas kako bi se pisalo o njoj već kako bi nekome pomogla. Razlog? Vrlo jednostavan. Kako trenutno ne radi i ima previše slobodnog vremena, jednostavno želi nekome pomoći. Ne treba joj reklama. Želi samo pomoći, daleko od reflektora, tapšanja i novinarskih panegirika. I sjetim se onda čitave plejade političara koji skaču s događaja na događaja. Režu jednu vrpcu za otvaranje pola metra ceste, drugu vrpcu za dva metra novog puta koji će nas u njihovim političkim fantazmagorijama odvesti u bolju budućnost. Slikaju se, tapšaju, punim riječima samodostatne hvale. I onda se nađe mlada nezaposlena osoba koja želi pomoći - besplatno. Možda i njoj treba pomoć?
No, ona nije opterećena urbanim vilama, nju zadovoljava nečiji osmijeh. Ona svoje vrijeme želi nekome korisno podariti. Dobro se dobrim vraća, poslovica je koja nam pomaže u moralnim dilemama kada se nađemo pred teškom situacijom. Činiti dobro nam se nekada može stostruko vratiti, ali nekada je u to teško vjerovati… Ili još teže to napraviti. A osjećaj? Nema cijenu.