Nedjelja. Dan je to kada se na ulicu odlaže reciklirani otpad. Žuta vrećica s plastikom i plava s papirom. Unatoč trudu i dobroj volji, čovjek katkada zezne. Ideja da probušene gumene čizme idu u vrećicu s plastikom nije naišla na odobravanje djelatnika Herculanee koji me je jučer ujutro ljubazno podučio da obuća ne ide u najlone za recikliranje. Moji vapaji - "ali gumena je" - nisu pali na plodno tlo pa mi je vrećica ostavljena pred ulazom.
I to, ne samo jedna, već i ona u kojoj se nalazila mala plastična grijalica. Ni ona ne ide u žuti najlon za recikliranje plastike. Stoga sam se dala u istraživanje. Najprije sam pomoću aplikacije Razvrstaj.me doznala da čizme (izgleda da nije bitno od kojega su materijala) trebam ubaciti u spremnik za otpadni tekstil i obuću. Odlično, idemo dalje.
Grijalica, upućuje me aplikacija, ima primarni i alternativni izbor razvrstavanja. Otpadni električni i elektronički uređaji zbrinjavaju se na sljedeće načine: prodavatelj je obvezan prilikom prodaje EE opreme krajnjem korisniku u Hrvatskoj bez naknade preuzeti otpad po sistemu "jedan za jedan". Građani, nadalje, mogu naručiti besplatan odvoz svih vrsta EE otpada na nekoliko načina: pozivom na besplatni telefon 0800 444 110, slanjem SMS poruke na broj 098 444 110, putem elektroničke pošte na [email protected] te unosom naloga na web stranici www.eeotpad.com.
Obrazac sam lijepo popunila ali aplikacija me upozorila da je minimalna težina po koju dolaze 30 kilograma. Moja grijalica nije ni izbliza toliko teška. Alternativna varijanta je - reciklažno dvorište. Dakle, preostaju mi Kaštijun i Metis. Jedan mi je predaleko i do njega nemam kako stići. U drugom je nedavno izbio požar i nisam sigurna prihvaćaju li trenutno otpad. Nazivam nekoliko puta broj 052 535 067, ali nitko se ne javlja. Čizmice su zbrinute, avantura grijalice se nastavlja.