"Uz stol na tri noge / Bez ijednog čavla / Sjele su u pet do ponoć / Da prizivaju duhove… / U polutamnoj sobi / Sklopile su svoje oči / Ispružile bijele prste / I šaputale njegovo ime… / U tren se pretvorilo / Hiljadu noći i dana / Odgovora nije bilo / Jer za ljubav treba imat dušu…"

Pjesma u spomen na vječne Atomce i Sergia Blažića Đosera, čija je godišnjica smrti obilježena prije nekoliko dana. I tekst i muziku ovog velikog hita, kao i svih ostalih numera s albuma "Mentalna higijena" koji su snimili 1982. godine u londonskom JAM studiju, napisao je Bruno Langer.

Oduševio me podatak da upravo ova pjesma na YouTube kanalu ima čak 5,5 milijuna pregleda te kreće u lov na šest milijuna! Velika je to stvar. Za puno toga zaslužna je sama pjesma, koja je pravi evergreen, a nešto ima i u sjeti za vremenima kakva je Pula u to vrijeme bila.

Bio je to grad, baš kako vele Atomci, s dušom. Nekim sretnijim Puležanima, koji su voljeli svoj grad, radili u svom gradu, živjeli s njim i za njega. Jer, kako veli pjesma, za ljubav treba imati dušu, pa i za ljubav prema vlastitom gradu.

Povezane vijesti

• Tolstojeva djeca
• Što veći auto, to je veća bahatost
• Pula traži strateškog partnera