Šalju mi prijatelji na WhatsApp slike sa skijanja. Ne volim snijeg ni na fotografijama, a kamoli u zbilji, iako moram priznati da su fotografije predivne. Snijeg mi je uvijek asocijacija na mokre, promrzle ruke i noge.

U trećem razredu osnovne škole otišla sam prvi put na skijanje u Velike Bloke. Škola skijanja i prve vježbe na skijama, formiranjem staze za sanjke. Sušenje mokre odjeće i neka varijanta pancerica na drvenim klupama kraj velike kaljeve peći.

Prve Elanove skije kupljene u Delnicama. Ljepota Gorskog kotara kroz seriju “Kapelski kresovi”. Dimnjačar na skijama iza kojeg se vijori pelerina.

Kasnije se ljubav prema planinama razvila kroz Planinarsko društvo Glas Istre. Sati i sati slušanja priča Antuna Filipčića Filca u prostorijama nekadašnje Mjesne zajednice Mirna ili u obližnjoj Omladinki. Da budemo načisto: kad kažem da volim planine, mislim na nisko gorje. Do 1.500 metara nadmorske visine.

Volim otići do Plomina: u blizini restorana Dorina nalazi se planinarska markacija. Predivna staza i, što je najbitnije, nije zahtjevna. Hodajući tom stazom svako toliko ugledam poneko mlado samoniklo stablo jabuke. Možda su nikle iz sjemena koje je Đani Dundara, s idejom poput Elzéarda Bouffiera, bacao iz džepa svojih starih hlača. Đani Dundara, nekadašnji projektant u Uljaniku i strastveni berač šparoga.

Jabuka napola pojedena i bačena kraj kreveta Alana Turinga, za koju priča kaže da otuda potiče logotip jedne poznate kompjutorske tvrtke, iako je istina da je na njihovom originalnom dizajnu bila slika Newtona ispod stabla jabuke.

Staza jabuka na Pragrandeu, tempom kojim sam krenula, moja je sljedeća destinacija.

Oriana ŠPANIĆ

Povezane vijesti

• Tamo gdje sam ja nema smrti
• U mraku se žari cigareta
• DEŠPERIJA