HUSEIN HASANEFENDIĆ HUS uoči koncerta u pulskoj Areni: Aki je svojim glasom, energijom i emocijom digao ljestvicu vrlo, vrlo visoko

Husein Hasanefendić Hus (Snimio Saša Huzjak)

Nakon nastupa održanog krajem ožujka u prepunoj zagrebačkoj Areni, članovi Parnog Valjka i njihovi gosti stižu u subotu u pulski amfiteatar, a koncert koji počinje u 21 sat nosi naziv "Valjak i prijatelji: Dovoljno je reći… Aki", a posvećen je nedavno preminulom pjevaču, legendarnom Akiju Rahimovskom.

Aki je imao posebnu vezu s Pulom, gdje ga pamte po velikodušnom humanitarnom radu, a nagrađen je i Poveljom počasnog građanina. Pulski koncert opet će okupiti Valjkove glazbene prijatelje i vjernu publiku, kako bi zajedno kroz glazbu slavili život jednog od najvećih rock pjevača ovih prostora.

Akija više nema, ali zato je tu ostatak benda, spreman za sve izazove. Kako je bilo raditi s Akijem, kako se spremaju za pulski koncert te koji su planovi za budućnost, ispričao nam je osnivač grupe, gitarist i tekstopisac Husein Hasanefendić Hus koji se na koncertu u Zagrebu okušao i kao glavni pjevač, makar samo u jednoj skladbi.

- Po čemu ćete najviše pamtiti Akija?

- Po njegovoj toplini, zaraznom smijehu i kašnjenju.

- Koliko ste tada kada ste osnovali Parni Valjak imali ambicija? Koliko ste daleko gledali u budućnost?

- Kada smo Aki i ja odlučili pokrenuti Valjak, nismo razmišljali ni o čemu. Samo smo željeli svirati. Tko u tim godinama razmišlja o budućnosti. Ambicije su rasle s vremenom.

- Koga biste vi osobno voljeli vidjeti kao glavni vokal Parnog Valjka?

- To vam u ovom trenutku zaista ne mogu odgovoriti. Aki će u kolektivnoj memoriji zauvijek ostati glavni vokal Parnog Valjka, a u nekom novom poglavlju, ako ga bude, tražit ćemo novu formulu.

- Jeste li razmišljali da vi postanete glavni pjevač? Naposljetku, to su vaše pjesme od kojih ste neke pjevali u na koncertu u Zagrebu?

- Ni u najluđim snovima. Da sam to želio, počeo bih još kao klinac.

- Zanimljivo je da među tim pjesmama bila i "Zastave", meni draga ne samo zbog teksta nego i zbog onog gitarskog rifa. Pretpostavljam da je i vama ta pjesma među dražima?

- "Zastave" su jedina pjesma koju sam pjevao u Zagrebu, ali to treba gledati u kontekstu koncerta i neke simbolike. Ta je pjesma neki naš manifest i morao je ostati u okviru benda. I da, to je jedna od meni najdražih pjesama.

- Kako je vama i Preksiju bilo naći se u ulogama glavnih vokala? Pretpostavljam da i nije bilo neke velike treme s obzirom na godine iskustva?

- Preksi je moćan vokal i nije mu to strana uloga, ali ja sam umirao od straha. Samo nikako ne treba zaboraviti Tinu. Ona je sjajna pjevačica i vrhunski je iznijela dio koncerta.

- Kako ste podijelili pjesme na koncertu u Zagrebu i ovom koji spremate za Pulu, odnosno jesu li ih izvođači sami birali ili ste im vi sugerirali?

- Bila je to ozbiljna križaljka. Kada smo odabrali repertoar, a pomno je biran, dugo smo razmišljali kome bi koja pjesma odgovarala, jer kada slušate Akija sve se čini lako, ali ne može to svatko.

- S čijom ste izvedbom na koncertu u Zagrebu bili najzadovoljniji? Hoće li u tom smislu u Puli biti promjena, osim, dakako, različitih gostiju koji vam dolaze na koncert?

- Svi su dali najbolje od sebe i svi zaslužuju sve pohvale. Pulski koncert se neće bitno razlikovati od zagrebačkog, malo smo prilagodili repertoar i goste, ali možete biti sigurni da će svi opet dati svoj maksimum.

- Postoji li neka pjesma za koju mislite da je nikad nitko drugi osim Akija neće bolje izvesti, koju ne biste nikad dali drugom pjevaču?

- Svaka pjesma se može otpjevati i svaki dobar pjevač će je donijeti na neki svoj način. Koliko će se te izvedbe nekome dopasti, pitanje je ukusa, a Aki je svojim glasom, energijom i emocijom digao ljestvicu vrlo, vrlo visoko.

- Koliko često ste u karijeri nakon koncerata morali publici objašnjavati zašto niste izveli ovu ili onu pjesmu? Toliko je hitova koji moraju stati u jedan koncert…

- Uvijek smo imali problem što svirati. Postoje te neke pjesme bez kojih je koncert Valjka nezamisliv i one su obavezno štivo, a ostatak repertoara varira, jer se ne želimo ponavljati. U tom procesu izmjena nekada otpadne neka pjesma, nekom posebno draga, ali publika s naših koncerata odlazi zadovoljna i to je nama najbitnije.

- Kakav je to osjećaj vama kao autoru kada tisuće ljudi na koncertu pjeva vaše pjesme? Jesu li znale proraditi emocije?

- Mislim da ne postoji veće ushićenje za autora od toga da mu pjesma daleko dobaci, a pogotovo kada i trajno ostane. Naravno da me prije lovila euforija kada se to događalo, a sad sam se malo navikao, postalo je gotovo normalno, ali svaki put osjećam silan ponos.

- Imate li negdje spremne još neke nove pjesme?

- Naravno. Tokom ove dvogodišnje prisilne pauze, ja sam i dalje pisao pjesme, pa ih podosta ima. Problem je što su uglavnom tužne, jer sam se tako osjećao. Sve što se dešava zadnjih godina, da ne spominjem Akijev prerani odlazak, ne daje nekog posebnog razloga za veselje.

- Prije sam vas pitao za pjesmu koju bi samo Aki mogao izvesti, ali koja je vama najviše prirasla srcu, koju pjesmu smatrate najosobnijom, neku koja najbolje predstavlja vas osobno?

- U svakoj pjesmi su komadići moje duše i ugrađen je dio mene. Teško bi me bilo upoznati kroz samo jednu pjesmu.