Mi se u Puli zaista i osjećamo kao domaći. Ne u smislu govornog područja ili mjesta rođenja, nego u smislu da smo vezani uz Pulu na mnoge načine. Neki od prvih koncerata koje smo svirali izvan BiH bili su upravo u Puli, i tu nas je publika odmah lijepo prihvatila. Nakon toga smo se vraćali mnogo puta i svirali u različitim prostorima s različitim kapacitetima, i jednostavno je s vremenom nekako sve to doraslo za nastup u Areni. Ali to ti je gotovo kao da kući sviraš
Četiri godine nakon prvog velikog koncerta u pulskoj Areni, bosanskohercegovačka momčad koja "igra za pozitivu" i svojim zaraznim, energičnim i dovitljivim pjesmama osvaja cijeli svijet, vraća se ove subote prirediti nam još jedan spektakl. Dubioza kolektiv i publika tada su u Areni stvorili neopisivu atmosferu koja se snažno dojmila i samih izvođača, pa ne čudi što često kažu da je to zasigurno bio jedan od najboljih koncerata ikad u njihovoj karijeri. Dok i fanovi i band nestrpljivo iščekuju subotu navečer i novu infuziju rijetko ponovljive simbioze i ekstaze, momci iz Dubioze zavest će još malo svoju publiku u subotu ujutro u 10 sati na glavnoj pulskoj tržnici gdje će, za zagrijavanje, prirediti mali raspašoj.
Kakvi su zaista njihovi dojmovi s tog legendarnog koncerta od prije četiri godine, imaju li tremu pred ovaj nastup, zašto im je Pula posebno prirasla srcu, i mnogo drugih zanimljivosti ispričali su nam uz kavu i čaj Brano Jakubović i Vedran Mujagić.
Domaći bend i dodatna težina
- Drago nam je što si nas jednom prilikom nazvala domaćim bendom, jer se mi u Puli zaista i osjećamo kao domaći. Ne u smislu govornog područja ili mjesta rođenja, nego u smislu da smo vezani uz Pulu na mnoge načine. Neki od prvih koncerata koje smo svirali izvan BiH bili su upravo u Puli, i tu nas je publika odmah lijepo prihvatila. Nakon toga smo se vraćali mnogo puta i svirali u različitim prostorima s različitim kapacitetima, i jednostavno je s vremenom nekako sve to doraslo za nastup u Areni. Ali to ti je gotovo kao da kući sviraš, ne možeš samo doći kao na bilo koji drugi koncert i odraditi to najbolje što možeš. Ovaj koncert imao je jednu dodatnu težinu za nas, jednu dodatnu odgovornost, jer ti je pravo stalo da tu pred svojim ljudima daš i više od sebe nego inače, da sve funkcionira kako treba. I vjerujte mi, takvi koncerti nisu nimalo laki, ali sav taj naš dodatan angažman se isplatio, priznaje nam Brano.
Sama masa obožavatelja koje je pulska Arena uspjela smjestiti tog dana i nije toliki faktor dodatnog adrenalina i angažmani koji su momci iz Dubioze osjećali tog dana, jer su svirali i pred daleko većom publikom.
- Treba ti vremena da se adaptiraš na samu činjenicu da sviraš u takvom jednom prostoru koji ima dodatnu težinu, Arenu sam uvijek nekako doživljavao kao pozornicu za nekakve ozbiljne, komorne, sjedeće koncerte i zbivanja, ali pokazalo se da ona može jako lijepo prihvatiti i jedan rock koncert, kaže Vedran.
U ovih 16 godina postojanja i muziciranja, Dubioza je prevalila nebrojene kilometre, posjetila gotovo sve kontinente, i objavila već osam albuma. Svaki put kad se ponovo nađemo, iako imamo osjećaj da su tek objavili najnoviji album, momci nam već najavljuju da rade na novim stvarima.
- Imamo neki šizofrenu karijeru koja se paralelno dešava, onu domaću, i onu inozemnu. Nama to nekako i odgovara, jer u kreativnom smislu svako toliko mijenjaš svoj izričaj i postavljaš si nove izazove. Bilo bi nam dosadno kad bi stalno radili za isto tržište, pa iako je to komplikovaniji dio naše karijere, tako u biti na tržištu imaš nove albume svake dvije godine, samo što je jedan domaći a drugi na engleskom. I takav tempo te zapravo drži u aktivnom i budnom stanju. Mi ti imamo samo dva moda funkcioniranja, jedan je onaj kad si stalno na putu, između koncerata, i drugi je studio, i za sad nam to dosta odgovara. Pitaju nas ljudi kako se ne umorimo, ali i oni idu na posao svaki dan. I umore se, pa se malo odmore, ali sutradan nastavljaju raditi. Tako i mi radimo. Ne vidim zašto bi netko tko sebe naziva umjetnikom, na primjer, imao pravo da sad godinu dana ne radi, na primjer. Raditi se mora, takav je život, a to se pogotovo odnosi na umjetnike. Ne vjerujem u one fore «ja sam se probudio i ta pjesma mi je bila u mislima i postala je hit». To se desi jednom, dvaput u životu. Sve ostalo je neprestano tjeranje samoga sebe na rad, cijeđenje sadržaja iz samog sebe. I nekad je to i neprijatno, kad ti ne ide a tad moraš najviše stisnut. Meni se sviđa ta praksa Nick Cavea koji svaki dan ide u kancelariju i piše osam sati dnevno. To je njegovo radno vrijeme, jer je profesionalac, kaže Brano.
Sami utovaruju svoju opremu
U tome je čar velikih umjetnika, što nam nakon neprestanog pisanja i bacanja materijala, svojom disciplinom i upornošću istiskivanja misli i osjećaja iz sebe na koncu ipak podare nova remek djela. Nije na kraju lako ni odsvirat ni odskakat cijeli jedan dvosatni koncert, ali za održavanje neophodne dobre fizičke spreme, Dubioza također ima jedan ritual. Naime, za svaki koncert sami istovare desetak tona opreme i nakon koncerta ju ponovo utovare u kamione. To, kažu Brano i Vedran, jača tijelo i čeliči duh.
- Pogotovo kad u četiri ujutro utovaraš u kamione, to baš čeliči duh, jer tijelo više i ne osjećaš. Sa fizičkim aktivnostima nemam problema, toga imam dosta. Ma moram priznat da nam to nekako dobro ide. Nekako smo ostarili svi zajedno u tom našem kombiju, i nema tu nimalo onog da je nekome nešto mrsko, da neće nešto uradit, da se svađamo… Jednostavno je to ušlo u neku svoju kolotečinu i zna se kako to obavljamo i čim sjednemo u te naše kombije, stvari se prirodno odvijaju svojim ritmom. Valjda kad odrasteš naučiš malo smirit to svoje veliko ja odmah u korijenu, jer nema potrebe za time nego za skladnim timskim radom, kaže Brano.
Snažne društvene i moralne poruke
Iz takvog odnosa nastali su neki od najvećih Dubiozinih hitova koji će još dugo ostati nenadmašni u glazbenom svijetu. Mnogi od njih nasmijavaju nas svojim vještim sarkazmom i tipičnom bosanskom duhovitošću, no svi odreda nose u sebi vrlo snažne društvene i moralne poruke. Na kraju krajeva, Dubioza je opjevala generaciju koja živi od sekiracije u šupku civilizacije, njihove političare, njihove krive uzore i međuplemenske napetosti. Pa ipak Brano često ističe da bend ne želi biti smatran kao nekakav glas ili vođa generacije.
- Ne želim da nas dovode u poziciju da mi moramo nekome govoriti što da misli ili kako da radi. Baš suprotno, naša je želja da svatko tko ima mozak razmišlja svojom glavom i da zna što treba da radi. Ne trebaju nam lažni vođe, a njih već imamo u ogromnom broju, od politike do religije. Naša je želja da nekako potaknemo javni razgovor i stavimo u prvi plan činjenicu da nećemo "porasti" kao društvo ako ne počnemo da se brinemo sami o sebi, a ne da nam netko sa strane govori što treba da radimo. Valjda mi sami znamo kako će nam svima biti bolje, objašnjava Brano.
To što Dubioza ima jako puno fanova koji se identificiraju s njihovim stihovima ne znači da sve države imaju jednu kritičnu masu ljudi koji će na ulicama pokrenuti revolucije. Vedran smatra da ti ljudi ipak biju neke svoje bitke i vode svoje male revolucije, pa makar i na način da odlaze i svoje učmale države u potrazi za boljim životom i prilikama, što je, po njemu, najrevolucionarniji čin. Uostalom, slažu se Brano i Vedran, svjedoci smo da se ulični prosvjedi za neki dobar cilj često otimaju i iskorištavaju za neke druge ciljeve, zbog čega su mladi, smatraju oni, pronašli neke druge oblike prosvjedovanja i iskazivanja svog bunta. Pa ako je to i sam dolazak na koncert Dubioza kolektiva i gromko poručivanje svijetu «Je li vas sramota?» putem glazbe, subotnji koncert u Areni će zasigurno biti još jedno dekontaminirajuće i ekstatično iskustvo.