Tko god je barem jednom ušao u našu slastičarnicu, uvijek nam se rado vraća, jer prepoznaje da ovdje dobije pravi sladoled, a ne zrak, led i mlijeko u prahu. Kod nas nema umjetnih aroma, a svaki se sladoled radi isključivo od svježeg mlijeka koje redovito dobivamo iz domaće mljekare Latus iz Žminja, kaže Talijan Luca Scantamburlo koji vodi slastičarnicu Leone Lucis

Za sladoled se kaže da je najstarija slastica i zasigurno je, uz palačinke, jedan od rijetkih deserta koji je univerzalno popularan. Sladoled je omiljena utješna hrana i idealno ljetno osvježenje, mada ga s razvojem masovne proizvodnje jedemo tijekom cijele godine. Prije tri godine Fažana je odlučila posvetiti festival sladoledu po kojega mnogi ljeti vrlo rado potegnu upravo do Fažane. Festival je održan i prošlog vikenda, ali dobra ponuda ove slastice se nastavlja.

Raznovrsnih i kvalitetnih sladoleda u tom malom turističkom mjestu ne nedostaje. Svatko ima neku svoju omiljenu slastičarnicu u kojoj nezaobilazno kupuje sladoled kad skokne do Fažane. Kolika su samo ljeta obilježili redovi pred Brioni barom gdje se strpljivo čeka na svoj kornet sa "sladoledom iz špine". Čime ga točno pune i koja je tajna tog finog točenog sladoleda koji je uvijek lagano kremast i nikad nema kristaliće leda u sebi, uvijek ostaje skriveno našim očima, jer se kod punjenja automat za sladoled na nekoliko minuta unosi u slastičarnicu.

Mlijeko iz Latusa

Na Festivalu smo ipak uspjeli prodrijeti u neke tajne najboljih fažanskih sladoleda, poput onih koje nudi slastičarnica "Leone Lucis" u ulici odmah iza ureda fažanskog TZ-a. Ove godine ta slastičarnica slavi treći rođendan svog postojanja u Fažani, a njen vlasnik, Talijan Luca Scantamburlo sa zadovoljstvom nam je ispričao zašto je njegov sladoled tako poseban.

- Tko god je barem jednom ušao u našu slastičarnicu, uvijek nam se rado vraća, jer prepoznaje da ovdje dobije pravi sladoled, a ne zrak, led i mlijeko u prahu. Kod nas nema umjetnih aroma, a svaki se sladoled radi isključivo od svježeg mlijeka koje redovito dobivamo iz domaće mljekare Latus iz Žminja. S obzirom da, nažalost, ima i sve više djece i odraslih s nekom vrstom alergije, proizvodimo i za njih primjerene sladolede, a od ove godine imamo i veganski sladoled. Za svaki sladoled koristimo isključivo prirodne i svježe namirnice. Evo, na primjer, danas smo za djecu priredili dva vesela i šarena sladoleda, jedan plavi i jedan rozi. U običan sladoled na bazi svježeg mlijeka za rozi sladoled je dodana cikla, a u plavi - alga spirulina. Za odrasle ljubitelje sladoleda, izradili smo nekoliko noviteta za koje smo se malo poigrali s neobičnim kombinacijama okusa koje su ispale fantastično. Hoćete li probati sladoled s našim domaćim maslinovim uljem, upitao nas je uvijek nasmiješeni Luca.

Nakon brojnih kušanja raznih maslinovih ulja na istarskim maslinarskim manifestacijama, odvažili smo se i na ovaj eksperiment. I nije nas razočarao. Uživali smo u osvježavajućem i blagom okusu sladoleda nježne zelenkaste nijanse u kojem nije bilo nimalo tipične gorčine domaćeg maslinovog ulja, no ono je ipak bilo tu, samo nekako u pozadini, kada se sladoled proguta. Njegov okus u ustima najbliže bi se mogao opisati kao okus sladoleda od pistacije. Uglavnom, vrlo zanimljivo i nipošto neugodno iskustvo. Zadovoljan našom reakcijom, Luca je nastavio dalje hvaliti svoje domaće proizvode, rekavši nam da redovito obilazi razne manifestacije i festivale sladoleda, posebice u Italiji, jer tako nastavlja redovito učiti i dodatno se usavršivati, u čemu i vidi bit svog posla u koji je, kaže, zaljubljen.

Po mango u Brazil

- Možda mi nećete vjerovati, ali po mango i ananas za sladoled sam išao čak u Brazil, a naranče, bademe i pistacije kupio sam na Siciliji. Gdje god putujem i što god kušam, razmišljam mogu li i kako to uklopiti u neki naš novi proizvod. Tako sam lani, na primjer, bio u Rusiji i probao jedan tipičan ruski kolač koji mi se jako svidio. Potom sam probavao postići taj okus u sladoledu i mislim da sam dovoljno blizu pogodio, a to vam je ovaj sladoled s medom i keksima. Napravio sam i Arancio, novi sladoled koji ima okus marmelade od naranče, s domaćim kandiranim voćem i tradicionalnim talijanskim amaretto keksićima. A Fažani, svom drugom domu, posvetio sam sladoled "Fasanese" koji sam izradio s breskvama, bademima i mascarpone sirom, nastavlja nas dalje upoznavati sa svojim preslasnim delicijama Luca.

Njegovi su sladoledi zaista posebni i drugačiji, a u njihovoj se teksturi i okusima nepobitno osjeća s koliko su predanosti i ljubavi izrađeni. Kada smo ga pitali da li zbog njegovih putešestvija svijetom, u kojima sam bira najbolje proizvode i voće za svoje sladolede, njega proizvodnja stoji skuplje nego druge slastičare, Luca je odmah rekao da to uopće nije točno. Njegova je filozofija proizvodnje da sladoled mora biti sladoled, spravljen od prirodnih namirnica, koje nerijetko upravo u inozemstvu plati jeftinije, tvrdi, pogotovo za veliku količinu, nego da ovdje jednom tjedno odlazi u nabavku kao ostali ugostitelji. Lucu smo prepustili većoj grupi turista koja je upravo nahrupila u slastičarnicu i uz glasne uzdahe oduševljenja čitala na glas nazive iz zaista velike ponude "Leone Lucisa", i zaputili se prema fažanskom trgu kako bismo se vratili malo u prošlost.

Sladoled Amiša

Tu je istarski majstor čokolaterije Vili Radonić, vlasnik VR Choco arta iz Pule, priredio pravi mali vremeplov kroz povijest proizvodnje sladoleda. Vili je, inače, certificirani Michelinov šef za pripremu čokolade i pravi je čokoladni umjetnik, jedan od onih posebnih ljudi koji je u potpunosti posvećen svom poslu cijelim svojim srcem. Osim neprekidnog usavršavanja svojih čokoladnih delicija, Vili se već osam godina bavi tipologijom i trgovinom kakaa, pa su tako mnogi posjetitelji Fažane sada prvi put upravo zahvaljujući njemu vidjeli uživo kako izgleda i miriše plod kakaovca i od čega se zapravo kakao radi. Ne samo to, nego je Vili nakon dugog traganja za jednim predmetom otišao ravno u Kanadu pronaći Amiše kako bi od njih otkupio barem jedan starinski ručni stroj za proizvodnju sladoleda, koji je, kaže Vili, najbliži prvom ikad izrađenom stroju za sladoled.

Počelo sa sorbetom

Riječ je zapravo o svojevrsnom vjedru u koji se smješta limena posuda za mlijeko. Oko nje se stavi dosta leda, a u posudu s mlijekom željene arome, kao na primjer zrna kakaa ili štapić vanilije. Potom se posuda s mlijekom zatvori limenim poklopcem povezanim s mehanizmom koji se okreće uz pomoć ručkice, a time se i sama posuda vrti unutar vjedra s ledom i tako sve dok se ne zgusne i pretvori u sladoled. Sve je to Vili demonstrirao brojnoj znatiželjnoj publici koja je ujedno imala i priliku probati ovaj starinski sladoled, kao i onaj iz prvih električnih kućanskih aparata za sladoled i sorbet, a pružio im je i mogućnost da od ponuđenih sastojaka sami pokušaju izraditi sladoled. Osim toga, Vili je posvuda unutar svog šatora izvjesio zanimljive crtice o sladoledu i njegovoj povijesti, a najrevniji su znatiželjnici mogli ponijeti i "povelju znanja" o povijesti sladoleda.

Tako smo i naučili da se "ocem sorbeta", prethodnice sladoleda, smatra ni manje ni više nego rimski car Neron koji je bio veliki gurman. Smišljajući kako bi se u ljetnim žegama mogao počastiti nečim sočnim i voćnim, domislio se i poslao podanike da mu s planina donesu mnogo leda koji je potom miješao s voćnim sokovima koje je obožavao. Kasnije su Rimljani led najradije miješali s medom i usitnjenim voćem. Prvi Europljanin koji je imao čast kušati ledenu kremu koja se smatra pretečom današnjeg sladoleda bio je čuveni Marko Polo. On je u svom putopisu "Milione" opisao hladnu slasticu koja se posluživala kao desert na dvoru Kublaj-kana. Pa ipak, sladoled su u Europu donijeli tek Arapi koji su u vrijeme svoje vladavine na Siciliji upoznali Talijane s vještinom zamrzavanja sladoledne kreme. Kada ga je 1500. godine talijanski kuhar prvi put servirao na svadbi Katarine de Medici i francuskog kralja Henryja II, sladoled se konačno počeo širiti svijetom i u njemu je uživalo sve više i više ljudi.

Snjeguljica nastala 1958.

U Hrvatskoj se sladoled u prvoj polovici 20. stoljeća proizvodio u privatnim slastičarnicama i kavanama, a njegova industrijska proizvodnja započela je 1958. godine, kada se u jednom od pogona tadašnje Zagrebačke mljekare počeo proizvoditi sladoled na štapiću. Iz te godine datira i sladoled na štapiću Snjeguljica, koji je i danas vrlo popularan među potrošačima sladoleda u Hrvatskoj. Te godine proizvedeno je prvih 50 tona industrijskog sladoleda u Hrvatskoj. Iduće godine je na tržište plasirano 2 milijuna komada sladoleda na štapiću, a već 1963. godine je proizvedeno već 20 milijuna komada. S povećanjem volumena proizvodnje pogon u sklopu Zagrebačke mljekare postaje premalen pa se u rujnu 1965. godine otvara nova, tehnološki znatno opremljenija tvornica, koja dobiva naziv Ledo.

Povezane vijesti

• Na Vodnjanštini šteta od suše 18,5 milijuna kuna
• Ovog vikenda FESTIVAL SLADOLEDA U FAŽANI
• Neobični okusi omiljene ljetne slastice bili su pravi mamac za posjetitelje: NA FESTIVALU SLADOLEDA PONUĐENO 60 RAZLIČITIH OKUSA